Foto: printscreen Globus Prošli je tjedan u Francuskoj odjeknula iznenadna ostavka ministra okoliša Nicolasa Hulota, dobro poznatog političara, a uz to i velikog pobornika temeljite promjene odnosa prema okolišu. Kako to da zemlja u kojoj je prije manje od tri godine potpisan Pariški sporazum i koja ima vjerojatno najvažniju ulogu u očuvanju ovog važnog međunarodnog dogovora, posebno nakon promjene američke politike i povlačenja iz sporazuma, ima takvu krizu upravljanja u sektoru zaštite okoliša? Čini se da je sada već bivši ministar do ove odluke došao nakon kontinuiranog neuvažavanja, pa i izostanka potpore predsjednika Macrona. A izostanak potpore i iskrene angažiranosti državnog vrha znači nedonošenje mnogih odluka te odgađanje aktivnosti u brojnim resorima koje bi za cilj imale smanjenje emisija stakleničkih plinova te drugih zagađivala, a i mnogo toga drugoga. Drugim riječima, umjesto proaktivnog pristupa, ostanak na deklarativnoj razini, što za zemlju koja pretendira bit