Gradi li Piškornica spalionicu otpada? Evo što o gorućoj temi kažu iz Piškornice, grada i županije te vrha Podravke
U medijima se moglo čitati kako postoje planovi da se uz budući megalomanski Centar za gospodarenje otpadom (CGO) Piškornica planira sagraditi i energanu na gorivo iz otpada, odnosno na proizvod tog centra. Dakle, ne radi se o spalionici mješanog komunalnog otpada ili smeća nego o energani na gorivo iz otpada proizvedenog u centru.Ima li razlike između ta dva pojma?
Ima, ali ne dovoljno da bi ovo drugo rješenje bilo prihvatljivo.
U spalionici otpada se spaljuje, odnosno prži mješani komunalni otpad ili smeće. Puno je tu problema – uništava se materija (propušta se recikliranjem vratiti je u ponovnu upotrebu), stvaraju se brojna zagađivala koja se tek dijelom zadržavaju složenim i skupim sustavima obrade dimnih plinova, generira se i do 40% pepela i šljake koju treba odlagati itd. Usto, radi se o vrlo skupim i nefleksibilnim postrojenjima u kojima se zapošljava vrlo malo ljudi.
Koliko je energana na gorivo iz otpada bolja?
Manje je nečistoća u „gorivu“, manje vlage, proces izgaranja je bolji i nastaje manje nusprodukata izgaranja, stoga stoji tvrdnja da je energana na gorivo iz otpada napredak u odnosu na spalionicu.
No, je li to dovoljno da bismo danas gradili energanu na gorivo iz otpada?
NIJE!
Zbog čega? Puno je razloga, najvažniji su:
1. Papir i plastika čine oko 50% komunalnog otpada te su najvrijednija sirovina kojom se čuvaju resursi i štedi energija pri proizvodnji novih proizvoda. Zato se danas zahtijeva razvoj sustava odvojenog prikupljanja kojim bi se ovi materijali u najvećoj mogućoj praktičnoj mjeri pripremili za gospodarstvo.
U centru za mehaničko biološku obradu ovi se materijali pretvaraju u gorivo iz otpada čime se nepovratno gubi mogućnost recikliranja.
2.Upravo zato smo još 2013. u Zakon o održivom gospodarenju otpadom stavili obvezu dizanja stope recikliranja na minimalno 50% do 2020. Spalionica, jednako kao ni energana na gorivo iz otpada ne mogu zadovoljiti tu obvezu!
3.Iako je gorivo iz otpada bolje "gorivo" od smeća, još uvijek postoji ozbiljni problem emisije zagađivala (teški metali, dioksini, furani i brojne slične tvari) koji se nipošto ne smije zanemariti. Ovo je tim ozbiljnije jer je poznato da je sustav reciklažnih dvorišta, odnosno odvajanje opasnih, problematičnih tvari u nas slab i nedovoljno razvijen.
Zato se nažalost u prihvatnim bunkerima postojećih centara (Marišćina) može vidjeti svašta – električne i elektronske uređaje, fluo cijevi, lijekove, baterije, boje i lakove, što utječe na kvalitetu goriva iz otpada, a potom i na sastav dimnih plinova koji napuštaju hvaljenu energanu (stoga je posve opravdano odbijanje predstavnika Podravke da se takav ili sličan pogon gradi u blizini tvornica).
4.Razgovarati o gradnji CGO-a velikog kapaciteta i energani na gorivo iz otpada, sada, 2017. godine, znači biti potpuno nesvjestan trenutka u kojem se nalazimo, odgovornosti koje imamo prema resursima i okolišu, a uostalom i obveza koje smo si zapisali u Zakonu i pristupnom ugovoru EU.
Jedini put koji si smijemo dozvoliti je uspostava cjelovitog i sveobuhvatnog sustava odvojenog prikupljanja s mrežom sortirnica i funkcionalnih reciklažnih dvorišta, pomoću kojih se odvojeno prikupljene tvari kao sirovina vraćaju u gospodarstvo. To je CIRKULARNA EKONOMIJA ili KRUŽNO GOSPODARSTVO, kako god nam je milije.
5.Na kraju i ekonomski je neopravdano ići putem glomaznog centra i energane. Papir i karton kada se dovezu u CGO (uključeni s ostalim otpadom u smeće) vrijede -700 do -1000 kn po toni, odnosno za svaki kilogram treba platiti obradu (zbrinjavanje) od 70 lp do 1 kune. U sustavu odvojenog prikupljanja, papiru i kartonu se materijalna i ekonomska vrijednost čuva pa se može plasirati na tržište uz cijenu od 300 do 800 kn po toni.
To znači da se građanima može osigurati bitno jeftinija usluga jer se dobar dio troška prikupljanja i pripreme za tržište može pokriti prodajom robe na tržištu. Za dobar dio plastike su ovi nekima neotkriveni potencijali još i veći. Samo treba zadovoljiti preduvjet da se organizira i provodi sustav odvojenog prikupljanja.
Nećemo ovdje pribrojavati sasvim moguće financijske štete koje prijete ako ne ispunimo obvezujuće ciljeve u gospodarenju otpadom. Niti ćemo spomenuti najavu da bi se spaljivanje reciklabilno vrijednih tvari (papir i plastika to svakako jesu) u budućnosti moglo početi penalizirati.
ZAKLJUČNO
Dakle, zabrinutost, sumnjičavost i neslaganje sa projektom koji počiva na masovnoj MB obradi, proizvodnji goriva iz otpada i energani na tako obrađeni otpad ima svoje objektivno opravdanje. Naravno da se pritom potpuno zanemaruje danas nužni sustav odvojenog prikupljanja jer takav u stvari ugrožava predloženo, oduzimajući najvrijednije komponente – papir i plastiku.
Činjenica da je CGO Piškornica prije nekoliko godina proglašen strateškim projektom za RH u stvari govori kako slabo se razumije ova problematika u krugu onih koji razmatraju, prosuđuju stratešku važnost projekata prilikom sastavljanja liste.
Strateško za Hrvatsku u gospodarenju otpadom može biti samo ono što omogućuje postizanje ciljeva u kratko vrijeme, a to je hitna uspostava SUSTAVA ODVOJENOG PRIKUPLJANJA u što spadaju posude, vozila, SORTIRNICE, KOMPOSTIŠTA, RECIKLAŽNA DVORIŠTA i CENTRI za ponovnu uporabu. Jačanje CGO-a i energana na otpad u stvari nas vodi u suprotnom smjeru.
Stoga je ispravan odgovor na naslovno pitanje NE, hvala lijepo, ne trebamo niti jedno niti drugo. Mi znamo što s otpadom treba činiti.
Foto: epodravina.hr
Primjedbe
Objavi komentar