Preskoči na glavni sadržaj

Zašto sam preimenovao blog?

Foto: Facebook stranica Croatia Full of life
U Hrvatskoj od njezina osamostaljenja muku mučimo s izgradnjom države i njezinih institucija.

Politike kao vještine upravljanja dobrima na opće dobro svih stanovnika države gotovo da i nema, a što pokazuju sve relevantne statistike od onih gospodarskih po kojima Hrvatska sve uvjerljivije preuzima čelno mjesto prve po nerazvijenosti zemlje Europske Unije, do onih demografskih koje očituju demografsko propadanje sve većim brojem iseljenih i sve manjim brojem rođenih.

Ulazeći u hrvatski politički prostor, na platformi Most-a nezavisnih lista, želio sam dati svoj obol razvoju naše Domovine u smjeru kakvog svi priželjkujemo – a to je sretna i sigurna sadašnjost i budućnost u kojoj će se svaki pojedinac moći razvijati u svem svojem bogatstvu i dostojanstvu koje ima kao ljudska osoba.

Kao ministar u dvije Vlade, nastojao sam, ne bez velikih borbi i još većih otpora interesnih skupina, poticati svijest o potrebi razvoja upravo onakvih politika koje bi ispunile smisao države, a to je razvoj i sigurnost svakog stanovnika. Neke ciljeve sam sa svojim suradnicima uspio realizirati, neke nažalost nisam mogao.

Sav taj put koji sam prošao u dosadašnjem političkom radu uvjerio me u jedno – ne smijemo odustati od svoje Domovine!

Zato sam odlučio da se u svom daljnjem političkom radu još više posvetim temi održivog razvoja i razvoju politika koje će moći ispuniti ciljeve takvog razvoja, jer jedino je održiv razvoj dobar za Hrvatsku i jamči njezin opstanak.

U tom nastojanju preimenovao sam i svoj blog iz Biram dobro u Održivi razvoj, jer birati dobro znači i birati održivi razvoj!

Zahvaljujem svima koji ste me dosad pratili u mom radu, poticali me i podržavali.

Molim Vašu podršku i nadalje.

 Prevelika je cijena plaćena za slobodu i samostalnost naše domovine Hrvatske da bismo birali „manje zlo“. Birajmo samo i uvijek dobro!

Izv. prof. dr.sc. Slaven Dobrović, saborski zastupnik


Popularni postovi s ovog bloga

Kompostiranje – rješenje ili opasnost?

Kompostiranje je prirodni proces recikliranja biorazgradivih organskih tvari pri kojem se odvija kontrolirana biološka dekompozicija, pretvorba i preoblikovanje organske mase u razmjerno stabilnu organsku tvar i humus. 


Kada se proces kompostiranja vodi ispravno, izbjegavaju se neugodni mirisi. To se postiže brigom o omjeru ugljika i dušika kompostne mase (omjer drvenastog ili vlaknastog u odnosu na proteinsku masu), zatim o sadržaju vlage i konačno o prozračenosti kompostne hrpe. 

Naravno, proces kompostiranja se može voditi neuredno i nesavjesno. Tada se pojavljuju neugodni mirisi, emisije u okoliš, moguće pojave glodavaca, i drugi problemi. Zato treba inzistirati na urednom procesu koji započinje jasnom bilancom mase i vrste biorazgradivog materijala. Nužna je redovita inspekcija svakog dovezenog biorazgradiovog tereta. Opasne tvari, elektronika, i sve druge strane tvari nisu dozvoljene jer mogu zagaditi kompostnu masu i onemogućiti bezopasnu primjenu u poljoprivredi.

Uklanjanjem bior…

Američka ulaganja su dobrodošla, ali ne pod svaku cijenu!

Ovih dana smo mogli čitati o namjeri bivšeg američkog senatora i predsjedničkog kandidata Ricka Santoruma da krene u ozbiljan biznis s otpadom u Hrvatskoj (https://novac.jutarnji.hr/aktualno/u-varazdinu-pokrecemo-preradu-otpada-u-gorivo-za-proizvodnju-energije/7936786/).

Lijepo da bivši senator želi zaraditi u Hrvatskoj nečim „dobrim za svijet i nečim što će donijeti promjenu“. Kako kaže - što su zemlje siromašnije, to više problema imaju s otpadom. Stoga je zadovoljan prilikom da osim što će zaraditi može ujedno riješiti sve probleme s otpadom u Hrvatskoj na način da ga pretvori u gorivo za proizvodnju energije.

Čak i naziv tvrtke koja nosi tehnološka prava za regiju nosi naziv koji obećava – Zero Global Waste te neodoljivo podsjeća na Zero Waste, što je poznati naziv sasvim drugog koncepta.

Taj drugi koncept ide za vraćanjem otpadnih tvari u gospodarstvo što jedino iskorištava ogromni potencijal otpada u podizanju stupnja i ekološke i ekonomske održivosti naših društava. Šteta što …

Hrvatska na rasprodaji - daj koliko daš!

Zanimljivo je s kojim ushićenjem članak u jednom dnevnom mediju govori kako je Projekt Brijuni rivijera ponovno pokrenut nakon što ga je stopirao Mostov ministar.

U posljednja dva mjeseca svjedoci smo procvatu naše Hrvatske, nismo „dužni k'o Grčka“, Agrokor je i dalje perjanica hrvatskog gospodarstva, Todorići su stup društva i primjer uspješne privatizacije na hrvatski način, otpad se ne gomila po svim krajevima Hrvatske, ne prijete nam penali zbog nepostojećeg sustava odvajanja i recikliranja komunalnog otpada, ljudi ne iseljavaju iz Hrvatske, penzije rastu, a Plenković gordo Europi kaže NE i naručuje dvadesetak F16 jer eto ima se, može se…
A tako malo je trebalo za uspjeh, maknuti Most koji je bio prepreka HDZ ovim znalcima na putu prosperiteta i neviđenog blagostanja…

No vratimo se mi na temu.

Osim što se radi o „projektu“ koji podrazumijeva više-resornu suradnju i ne ovisi o jednom ministru ma koliko god mu neki pridavali na važnosti, valja se ponovno upitati - zar doista vi…