Preskoči na glavni sadržaj

Što ministru Ćoriću znači Odluka Upravnog suda? NIŠTA!



Debela sjena godišnjih odmora, idealno vrijeme za javne rasprave o delikatnim temama poput GUP-a glavnog grada ili za potiho skandalozno i upitno ponovno izdavanje Okolišne dozvole za potpuno promašeni CGO Marišćina. Slično poštivanje javnog mišljenja i političkog pluralizma od koalicijskih partnera vladajućih. 

Nije li gubitak okolišne dozvole za rad CGO Marišćina na Upravnom sudu zbog brojnih problema i višegodišnjeg širenja smrada iz "modernog" centra za obradu smeća bila prilika za svojevrsni "reset" državnog pristupa ovom komunalnom pitanju? 

Prilika za otklon od interesnih skupina koje u ime Hrvatske troše EU i nacionalna sredstva na promašeni koncept i pogrešnu tehnologiju?

 Primjer takvog trošenja, makar se u statistici povlačenja EU sredstava bilježi kao uspjeh, jest upravo ovaj CGO iznad Rijeke, već prilično poznat po neuspjehu u ispunjavanju projektiranih vrijednosti, po velikim financijskim problemima i za grad Rijeku i Primorsko-goransku županiju, a možda ponajviše i po dugotrajnom smradu koji se iz centra gotovo kontinuirano širi i zbog kojeg prosvjeduju stanovnici Viškova, koji su uostalom, udruživši se i digli te dobili tužbu na Upravnom sudu u Rijeci. 

No, nadležni ministar, po već viđenom pristupu i poštivanju suda čeka koji tjedan te ponovno izdaje Okolišnu dozvolu, ne mareći ni za čim posebno, pa niti što je lokalno stanovništvo, protivno najavama u skupo plaćenoj projektnoj dokumentaciji izloženo ugrozi temeljnih životnih uvjeta. 

Stoga, nema još uvijek nade da će se izdašni EU fondovi, barem što se gospodarenja otpadom tiče, ulagati u opću javnu korist. 

Korist za sada ostaje jedino u rukama klijentelista i lobista, što domaćih, što stranih. 

Kamo sreće da se takvom lakoćom financiraju sortirnice, kompostišta i centri za ponovnu uporabu, bez čega nije moguće otpad kao sirovinu vratiti u gospodarstvo. 

To je kružno gospodarenje otpadom o čemu uostalom govori i sam ministar, makar djelima to ne pokazuje, ustrajući u tome da investicijski primat daje megalomanskim centrima poput Lećevice, Babine gore, Lučino razdolje i sličnim. 

Svi od reda smješteni na krajnje problematičnim lokacijama, a po sadržaju nesposobni ispunjavanju sektorskih ciljeva. 

Baš kao već izgrađeni Marišćina i Kaštijun.



Primjedbe

  1. U problematiku otpada sam bio uključen dok sam Vodio Dzzp pa nešto malo znam i razumijem. Slažem se da se radi potpuno krivo i to već desetljećima. Tri su, po meni, osnovna problema: odabir lokacija, nepostojanje kružnog gospodarenja i "kontra svega" politika zelenih opcija i nevladinih udruga!
    Lokaciju MORA odabrati struka zaštite prirode jer je ona odgovorna za očuvanje prirodnih resursa (voda, zrak, tlo) a bez njih, unatoč svoj tehnologiji, čovjeku života nema. Danas je zaštita prirode uključena tek nakon utrošenih velikih sredstava za odabir i obavljenih predradnji pa je logično da se na prirodu radi veliki pritisak i minoriziraju realne i potencijalne opasnosti, kako bi se pošto poto opravdao nestručan odabir. U krajnjoj liniji, istina je da bi se, teoretski odlagalište neiskoristivog dijela otpada moglo napraviti na jezeru pitke vode ali - uz nezamislivo visoke troškove pa bi to išao radit6i samo - idiot ili luđak! Što se tiče kružnog gospodarenja tu smo svakodnevno svjedoci opet totalno krive politike! Odvajanje se ili uopće ne događa ili se čak i primarno odvajanje(u domaćinstvima) savjesno radi no onda dolazi do problema u drugom koraku: kante ili kontejneri premalog kapaciteta (kante za papir su totalni idiotizam!) ili ih je nedovoljan broj, a poseban je problem kraj puta tog odvojenog otpada pošto je broj sortirnica - smiješan a uglavnom - ne postoje! Dakle cirkularnog gospodarenja nema osim na par točaka u Hrvatskoj!
    Problem sa zelenim strankama i aktivizmom također postoji i on je realan sviđalo se to nekome ili ne! Primjer kompostane. Kompostane su dakle mjesta gdje se na biološki potpomognut način iz organskog otpada dobiva kompost, a kompost je u stvari organsko gnojivo potrebno u poljoprivredi. Dakle, kompostane su izuzetno važan dio kružne ekonomije ali i održive poljoprivrede u koju se svi kunemo, a pogotovo zeleni aktivizam. Zašto onda upravo zeleni aktivizam koči izgradnju kompostana bilo gdje da se one žele izgraditi?=! U jednom dijelu imaju pravo jer se i prostor predviđen za kompostanu određuje po nestručnim parametrima privatnog interesa a ne prema rezultatima stručnih podloga zaštite prirode! No, postoji i nerealna, ni meni razumljiva protivljenja tipa opasnost po okoliš!? Smrad!? Ne govorim na pamet, već sam osobno čuo takva obrazloženja protiv kompostana npr u Brezovici.
    Mislim da je problem u biti vrlo lako rješiv ukoliko bi se problematika otpada sektorski sustavno rješavala i da bi bilo puno manje problema na svim razinama društva. Mislim da bi prvo trebalo zaboraviti privatne interese u procesima planiranja te postaviti najviše kriterije očuvanja prirode te očuvanja okoliša te primijeniti već poznate i priznate sustave koji provjereno funkcioniraju!

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Kompostiranje – rješenje ili opasnost?

Kompostiranje je prirodni proces recikliranja biorazgradivih organskih tvari pri kojem se odvija kontrolirana biološka dekompozicija, pretvorba i preoblikovanje organske mase u razmjerno stabilnu organsku tvar i humus. 


Kada se proces kompostiranja vodi ispravno, izbjegavaju se neugodni mirisi. To se postiže brigom o omjeru ugljika i dušika kompostne mase (omjer drvenastog ili vlaknastog u odnosu na proteinsku masu), zatim o sadržaju vlage i konačno o prozračenosti kompostne hrpe. 

Naravno, proces kompostiranja se može voditi neuredno i nesavjesno. Tada se pojavljuju neugodni mirisi, emisije u okoliš, moguće pojave glodavaca, i drugi problemi. Zato treba inzistirati na urednom procesu koji započinje jasnom bilancom mase i vrste biorazgradivog materijala. Nužna je redovita inspekcija svakog dovezenog biorazgradiovog tereta. Opasne tvari, elektronika, i sve druge strane tvari nisu dozvoljene jer mogu zagaditi kompostnu masu i onemogućiti bezopasnu primjenu u poljoprivredi.

Uklanjanjem bior…

Američka ulaganja su dobrodošla, ali ne pod svaku cijenu!

Ovih dana smo mogli čitati o namjeri bivšeg američkog senatora i predsjedničkog kandidata Ricka Santoruma da krene u ozbiljan biznis s otpadom u Hrvatskoj (https://novac.jutarnji.hr/aktualno/u-varazdinu-pokrecemo-preradu-otpada-u-gorivo-za-proizvodnju-energije/7936786/).

Lijepo da bivši senator želi zaraditi u Hrvatskoj nečim „dobrim za svijet i nečim što će donijeti promjenu“. Kako kaže - što su zemlje siromašnije, to više problema imaju s otpadom. Stoga je zadovoljan prilikom da osim što će zaraditi može ujedno riješiti sve probleme s otpadom u Hrvatskoj na način da ga pretvori u gorivo za proizvodnju energije.

Čak i naziv tvrtke koja nosi tehnološka prava za regiju nosi naziv koji obećava – Zero Global Waste te neodoljivo podsjeća na Zero Waste, što je poznati naziv sasvim drugog koncepta.

Taj drugi koncept ide za vraćanjem otpadnih tvari u gospodarstvo što jedino iskorištava ogromni potencijal otpada u podizanju stupnja i ekološke i ekonomske održivosti naših društava. Šteta što …

Hrvatska na rasprodaji - daj koliko daš!

Zanimljivo je s kojim ushićenjem članak u jednom dnevnom mediju govori kako je Projekt Brijuni rivijera ponovno pokrenut nakon što ga je stopirao Mostov ministar.

U posljednja dva mjeseca svjedoci smo procvatu naše Hrvatske, nismo „dužni k'o Grčka“, Agrokor je i dalje perjanica hrvatskog gospodarstva, Todorići su stup društva i primjer uspješne privatizacije na hrvatski način, otpad se ne gomila po svim krajevima Hrvatske, ne prijete nam penali zbog nepostojećeg sustava odvajanja i recikliranja komunalnog otpada, ljudi ne iseljavaju iz Hrvatske, penzije rastu, a Plenković gordo Europi kaže NE i naručuje dvadesetak F16 jer eto ima se, može se…
A tako malo je trebalo za uspjeh, maknuti Most koji je bio prepreka HDZ ovim znalcima na putu prosperiteta i neviđenog blagostanja…

No vratimo se mi na temu.

Osim što se radi o „projektu“ koji podrazumijeva više-resornu suradnju i ne ovisi o jednom ministru ma koliko god mu neki pridavali na važnosti, valja se ponovno upitati - zar doista vi…