Preskoči na glavni sadržaj

Ministar Ćorić o otpadu – između apsurda i neodgovornosti




Nedavno smo imali priliku pratiti televizijsko gostovanje ministra Ćorića (vidi ovdje), u dobroj mjeri posvećeno upravo gospodarenju otpadom, resoru kojeg u ime države i svih građana vodi već dvije i pol godine.

Prvo se dohvatio famoznih centara za gospodarenje otpadom gdje se požalio kako se kasni s izgradnjom, jer je eto upravo njegov prethodnik blokirao razvoj tog sustava. Međutim, aktualni ministar je učinio puno i nastavlja punom parom po istom obrascu kao što je to prvo HDZ, pa potom SDP učinio s prva dva, promašena, skupa i suvišna centra – Marišćinom i Kaštijunom. 

Neobičnost nastupa je da se u nastavku raspričao o kružnoj ekonomiji i nasušnoj potrebi da se otpad u prvom redu promatra kao sirovina, što je posve ispravno. No, koji je praktični put za provesti taj naum u djelo, ministar se nije zapitao. 

Niti je razjasnio u kojoj je relaciji ta potreba, cilj i obveza (minimalno 50% recikliranja do 2020.) sa centrima tipa Marišćine u čiji je razvoj posvetio glavninu svoje ministarske pažnje.

Ministre, centri za gospodarenje otpadom namijenjeni su obradi smeća te ne doprinose ciljevima kružnog gospodarenja otpadom te je njihov kapacitet ujedno mjera neuspješnosti sustava u cjelini. Raspitajte se kolika stopa recikliranja je postignuta u Marišćini.  

Dakle, centri za gospodarenjem otpadom ne služe općem, javnom interesu, nego isključivo lobističko-klijentelističkoj mreži koja je naumila gotovo sav EU novac za ovo financijsko razdoblje potrošiti upravo na njih i to nastavljaju činiti kroz Lećevicu, Babinu goru, Biljane donje i ostale. 

Treba li reći da su se te klijentelističke mreže duboko uvukle u mnoge institucije, fondove te u državni, lokalni, a posebno regionalni upravni aparat? Nije li jasno da je puno komotnije za ministra ići niz dlaku, postati njihov igrač, nego propitivati njihovu svrhu i suprotstaviti im se. 

Pa upravo zbog toga ste odmah nakon izlaska Mosta iz Vlade korigirali državni Plan za gospodarenje otpadom (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/full/2017_01_3_120.html) na način da ste maksimalni dopušteni kapacitet ovih centara podigli za čak 43%, s 623 na 888 tisuća tona godišnje (Odluka o implementaciji https://www.mzoe.hr/doc/implementacija_plana_gospodarenja_otpadom_republike_hrvatske_za_razdoblje_2017-2022_godine.pdf). 

To je u stvari približavanje zamisli iz 2007. kada je državnim Planom gospodarenja otpadom bilo planirano u centrima obrađivati čak  milijun i petsto tisuća tona otpada u formi smeća godišnje (https://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2007_08_85_26). 

Tko li je to tako promptno tražio? Oni koji bi u Hrvatskoj bili kadri osigurati prosperitet za mlade i obrazovane, bez stranačke ili rodjačke potpore zasigurno ne.

Ministre, očito se mora opet ponoviti - bez infrastrukture za odvojeno prikupljanje, bez sortirnica i kompostišta, bez centara za ponovnu uporabu neće biti pomaka u smjeru recikliranja što je srž kružne ekonomije koju ste kao jezični ukras prilično dobro usvojili.

Upravo je porazna činjenica da nakon javnog poziva za financiranje reciklažnih dvorišta iz ožujka 2017. još za mandata vašeg prethodnika, više od dvije godine niste otvorili niti jedan javni poziv za financiranje ove nužne infrastrukture. Tek u travnju 2019. raspisali ste za sortirnice, ali na način da još niti jedna nije financirana.

Zaista je apsurdno da nam ministar samouvjereno i bahato iznosi priče, a konkretna djela govore sasvim drugo. U tom svjetlu stoji i suluda Odluka o zatvaranju odlagališta, kao da će pukim zatvaranjem problem otpada nestati. 

Politički pritisak i trgovina jedino je logično objašnjenje za ovakvu odluku, a što se zaštite okoliša tiče jasno je svima da nepotrebni prijevoz smeća na udaljenosti veće i za stotinu kilometara na odlagališta sličnih sanitarnih uvjeta znači samo dodatnu štetu te dodatni teret za ekonomiju gradova i općina.

Što se pak Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom tiče, logično objašnjenje teško je naći. 

Zahtijevati istu fiksnu cijenu usluge za mala i velika kućanstva, za male i velike hotele, male i velike obrtnike i iznajmljivače neobjašnjivo je i van je zdravog razuma. Pravi razlozi za sad su poznati samo  ministru i njegovom timu.

Foto: Screenshot  http://hr.n1info.com/

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kompostiranje – rješenje ili opasnost?

Kompostiranje je prirodni proces recikliranja biorazgradivih organskih tvari pri kojem se odvija kontrolirana biološka dekompozicija, pretvorba i preoblikovanje organske mase u razmjerno stabilnu organsku tvar i humus. 


Kada se proces kompostiranja vodi ispravno, izbjegavaju se neugodni mirisi. To se postiže brigom o omjeru ugljika i dušika kompostne mase (omjer drvenastog ili vlaknastog u odnosu na proteinsku masu), zatim o sadržaju vlage i konačno o prozračenosti kompostne hrpe. 

Naravno, proces kompostiranja se može voditi neuredno i nesavjesno. Tada se pojavljuju neugodni mirisi, emisije u okoliš, moguće pojave glodavaca, i drugi problemi. Zato treba inzistirati na urednom procesu koji započinje jasnom bilancom mase i vrste biorazgradivog materijala. Nužna je redovita inspekcija svakog dovezenog biorazgradiovog tereta. Opasne tvari, elektronika, i sve druge strane tvari nisu dozvoljene jer mogu zagaditi kompostnu masu i onemogućiti bezopasnu primjenu u poljoprivredi.

Uklanjanjem bior…

Američka ulaganja su dobrodošla, ali ne pod svaku cijenu!

Ovih dana smo mogli čitati o namjeri bivšeg američkog senatora i predsjedničkog kandidata Ricka Santoruma da krene u ozbiljan biznis s otpadom u Hrvatskoj (https://novac.jutarnji.hr/aktualno/u-varazdinu-pokrecemo-preradu-otpada-u-gorivo-za-proizvodnju-energije/7936786/).

Lijepo da bivši senator želi zaraditi u Hrvatskoj nečim „dobrim za svijet i nečim što će donijeti promjenu“. Kako kaže - što su zemlje siromašnije, to više problema imaju s otpadom. Stoga je zadovoljan prilikom da osim što će zaraditi može ujedno riješiti sve probleme s otpadom u Hrvatskoj na način da ga pretvori u gorivo za proizvodnju energije.

Čak i naziv tvrtke koja nosi tehnološka prava za regiju nosi naziv koji obećava – Zero Global Waste te neodoljivo podsjeća na Zero Waste, što je poznati naziv sasvim drugog koncepta.

Taj drugi koncept ide za vraćanjem otpadnih tvari u gospodarstvo što jedino iskorištava ogromni potencijal otpada u podizanju stupnja i ekološke i ekonomske održivosti naših društava. Šteta što …

Hrvatska na rasprodaji - daj koliko daš!

Zanimljivo je s kojim ushićenjem članak u jednom dnevnom mediju govori kako je Projekt Brijuni rivijera ponovno pokrenut nakon što ga je stopirao Mostov ministar.

U posljednja dva mjeseca svjedoci smo procvatu naše Hrvatske, nismo „dužni k'o Grčka“, Agrokor je i dalje perjanica hrvatskog gospodarstva, Todorići su stup društva i primjer uspješne privatizacije na hrvatski način, otpad se ne gomila po svim krajevima Hrvatske, ne prijete nam penali zbog nepostojećeg sustava odvajanja i recikliranja komunalnog otpada, ljudi ne iseljavaju iz Hrvatske, penzije rastu, a Plenković gordo Europi kaže NE i naručuje dvadesetak F16 jer eto ima se, može se…
A tako malo je trebalo za uspjeh, maknuti Most koji je bio prepreka HDZ ovim znalcima na putu prosperiteta i neviđenog blagostanja…

No vratimo se mi na temu.

Osim što se radi o „projektu“ koji podrazumijeva više-resornu suradnju i ne ovisi o jednom ministru ma koliko god mu neki pridavali na važnosti, valja se ponovno upitati - zar doista vi…