Nedavno smo imali priliku pratiti televizijsko gostovanje ministra Ćorića ( vidi ovdje ), u dobroj mjeri posvećeno upravo gospodarenju otpadom, resoru kojeg u ime države i svih građana vodi već dvije i pol godine. Prvo se dohvatio famoznih centara za gospodarenje otpadom gdje se požalio kako se kasni s izgradnjom, jer je eto upravo njegov prethodnik blokirao razvoj tog sustava. Međutim, aktualni ministar je učinio puno i nastavlja punom parom po istom obrascu kao što je to prvo HDZ, pa potom SDP učinio s prva dva, promašena, skupa i suvišna centra – Marišćinom i Kaštijunom. Neobičnost nastupa je da se u nastavku raspričao o kružnoj ekonomiji i nasušnoj potrebi da se otpad u prvom redu promatra kao sirovina, što je posve ispravno. No, koji je praktični put za provesti taj naum u djelo, ministar se nije zapitao. Niti je razjasnio u kojoj je relaciji ta potreba, cilj i obveza (minimalno 50% recikliranja do 2020.) sa centrima tipa Marišćine u čiji je razvoj posvetio gla