Pratim ovu raspravu oko micanja Titovog imena iz imena trga ispred HNK-a. Molim Vas pročitajte ovo svjedočanstvo u nastavku, a takvo bi Vam svjedočanstvo mogao ispričati svaki hrvatski branitelj, i odgovorite na pitanja iz naslova ovog posta. Priča jednog ratnika Nikada nisam imao puno, a nikada nisam previše ni tražio. Skromna kućica u slavonskom sokaku, otac koji pije, mater koja se bori da nas prehrani. Ni tada nisam imao puno više, niti sam puno više tražio. Takvo je vrijeme došlo i znao sam da moram poći, da me zove, da me treba, da bez mene ne može. Na pragu života. Tek oženjen. S krunicom u džepu košulje i mitraljezom na njoj čekao sam vijesti. Žena ti je rodila! Curica je! Znao sam da moram doći do bolnice. Ne budi lud! Cerić je pao! Dijete ti neće imati tatu! Čekaj da se smiri! Lako njemu pričat’; u tom me trenutku ni tenkovski konvoj ne bi zadržao! Budalo jedna, ulazi! - čujem glas iza sebe. Ne sjećam se puta. Samo, kao kroz gustu magl...