ODRŽIVI RAZVOJ - blog Slavena Dobrovića

Na moje zastupničko pitanje – kako to da službene Vladine projekcije demografskog razvoja u stvari predviđaju demografski slom, odnosno neuspjeh demografske politike i zašto nema barem jedne optimistične projekcije, ministrica Murganić mi odgovara da nije nadležna za ovo pitanje te je pristojno proslijedila moje pitanje ministru Ćoriću na odgovor. Obrazloženje je valjda to što se radi o Energetskoj strategiji (u nadležnosti ministra Ćorića), makar u tom službenom Vladinom dokumentu (za sada nacrtu) ipak stoji točka pod nazivom 2.1 Demografski razvoj (Bijela knjiga) koja bi, radi li se o istoj Vladi RH, trebala biti povezana s Ministarstvom koje vodi ministrica Murganić. Ovakav odgovor jako razočarava i otkriva ili potvrđuje najmanje dvije stvari. Prvo - ministarstva naše Vlade vode se strogo podijeljenih ovlasti bez nužne suradnje i koordinacije, što je samo po sebi neobično, pa da i ne živimo u doba sve veće interdisciplinarnosti i povezanosti!  Drugo - prave demogra...

Foto: Facebook stranica  Croatia Full of life U Hrvatskoj od njezina osamostaljenja muku mučimo s izgradnjom države i njezinih institucija. Politike kao vještine upravljanja dobrima na opće dobro svih stanovnika države gotovo da i nema, a što pokazuju sve relevantne statistike od onih gospodarskih po kojima Hrvatska sve uvjerljivije preuzima čelno mjesto prve po nerazvijenosti zemlje Europske Unije, do onih demografskih koje očituju demografsko propadanje sve većim brojem iseljenih i sve manjim brojem rođenih. Ulazeći u hrvatski politički prostor, na platformi Most-a nezavisnih lista, želio sam dati svoj obol razvoju naše Domovine u smjeru kakvog svi priželjkujemo – a to je sretna i sigurna sadašnjost i budućnost u kojoj će se svaki pojedinac moći razvijati u svem svojem bogatstvu i dostojanstvu koje ima kao ljudska osoba. Kao ministar u dvije Vlade, nastojao sam, ne bez velikih borbi i još većih otpora interesnih skupina, poticati svijest o potrebi razvoja upravo onak...

Od malih nogu su me učili reći oprosti kada pogriješim. Tako učim i svoju djecu. Vjerujem da smo svi doživjeli situaciju zbog koje osjećamo krivnju. Situaciju koju bi najradije izbrisali ili htjeli da se nikada nije dogodila. Situaciju koju drugi počinju koristiti kao našu slabost. Procjenjuju kako sam se osramotio ili kako sam ne talentiran za politiku. Biti političar, između ostalog, znači izložiti se, ući u arenu i boriti se. Ja se borim za bolju i pravedniju Hrvatsku. Greške koje pri tome činim sam sebi najteže praštam. Ipak, moja ranjivost nije slabost. Kako kaže dr. Brene Brown: "Ranjivost je mjerilo hrabrosti." Vrijeme ne možemo vratiti. Možemo samo reagirati na učinjeno i izvući pouku. Zato je isprika nešto sasvim normalno i spontano u situaciji u kojoj sam pogriješio. I da, talent nije dovoljan. Ustrajnost održava talent, hrabrost ga testira, karakter štiti, učenje produbljuje, timski rad umnožava... Kako sam već rekao - pogriješiti se može, ispričati...

Kad sam svojevremeno izjavio da se moramo početi pripremati, već smo skoro potpuno zaostali, za vrijeme "postfosilnog društva" bio sam ismijan.   Vidi: Dobrović: Idemo u postfosilno društvo, neki kapaciteti se moraju gasiti No nije puno prošlo i primijetio sam da su mnogi hrvatski političari počeli spominjati tu u Hrvatskoj omraženu sintagmu. Postala je "in" kao i mnoge druge: "vladavina prava", "održivi razvoj", "decentralizacija", "nulta stopa kriminala i korupcije"... No, dok naši političari na vlasti samo mantraju o „postfosilnom društvu“, mudri političari u drugim zemljama stvaraju uvjete inovativnim poduzetnicima (i Hrvatska ih ima), da ostvare svoje ideje i tako pripreme društvo za neminovno postfosilno doba . Rezultat toga je da te zemlje postaju sve konkurentnije, bogatije, uspješnije, razvijenije i za razliku od Hrvatske ne nalaze se na drugom mjestu na ljestvici najsiromašnijih zemalja EU. ...

Što je to što nas pokreće? Koji je to unutarnji motivator, koji tjera da ugodnu anonimnost zamijenimo i izložimo se društvenoj kritici dok dosljedno zastupamo svoje vrijednosne stavove? S druge strane, što je politika bez sustava vrijednosti jasno artikuliranih kroz principijelno javno djelovanje pod svaku cijenu?  Takva politika, ono čemu smo danas zorni svjedoci, je obični grabež i podjela plijena! Kritični društveni aktivizam u uvjetima opće pasivizacije, reality franšiza i big brother ere postaje eksces umjesto pravilo. Došlo je do vrijednosne inverzije, bacanjem dimne zavjese, naše generacije navode da se isključe ondje gdje je bitno, jer eto - imaju neki koji sve znaju. Znamo da je i Zdravko Marić sve znao! Ili nije? Krhko je znanje! Scio me nihil scire!  To  je paradigma hrvatske politike. Do kad?! Veliki znalci postaju neznalice i dobivaju kolektivnu amneziju čim treba pojasniti zašto su ruke duboko u pekmezu! No, ono što je zabrinja...

"Guske u magli" vide samo svoje interese i zato im nije problem prodati Istru i Dalmaciju Talijanima, pokloniti BiH izlaz na more i "raspoloviti" si državu pa sad moljakati EU da nam da novce za most kojim konačno nećemo morati kroz tuđu državu ići na svoj teritorij, a na kraju zar je učenik manji od učitelja? Nažalost, najveći neprijatelji Hrvatske nisu "pokvareni stranci",oni se samo bore za svoje interese u  što sam se dobrano uvjerio kao ministar, nego domaće izdajice koji su spremni za malo pažnje u nekom od gradova na B (Beč, Beograd, Budimpešta, Bruxelles) ili H (Haag) i malo škuda prodati sve, od vlastitog obraza do budućnosti vlastite djece. No, riješit će se i ovaj problem za nekih 20 godina. Tada Hrvatske kao države s vlastitim granicama, suverenitetom, neće ni biti. Živjet ćemo u jednom od distrikata EU monarhije. Možda će nam dopustiti naziv Hrvatska. Iako, sudeći po onima koji upravljaju Hrvatskom, to neće sigurno biti uvjet  :) ...