Od malih nogu su me učili reći oprosti kada pogriješim. Tako učim i svoju djecu. Vjerujem da smo svi doživjeli situaciju zbog koje osjećamo krivnju. Situaciju koju bi najradije izbrisali ili htjeli da se nikada nije dogodila. Situaciju koju drugi počinju koristiti kao našu slabost. Procjenjuju kako sam se osramotio ili kako sam ne talentiran za politiku. Biti političar, između ostalog, znači izložiti se, ući u arenu i boriti se. Ja se borim za bolju i pravedniju Hrvatsku. Greške koje pri tome činim sam sebi najteže praštam. Ipak, moja ranjivost nije slabost. Kako kaže dr. Brene Brown: "Ranjivost je mjerilo hrabrosti." Vrijeme ne možemo vratiti. Možemo samo reagirati na učinjeno i izvući pouku. Zato je isprika nešto sasvim normalno i spontano u situaciji u kojoj sam pogriješio. I da, talent nije dovoljan. Ustrajnost održava talent, hrabrost ga testira, karakter štiti, učenje produbljuje, timski rad umnožava... Kako sam već rekao - pogriješiti se može, ispričati...