ODRŽIVI RAZVOJ - blog Slavena Dobrovića

Kad nije dovoljno pobrojati i prisvojiti sebi zasluge, a koje, jasno je u najvećem dijelu plaćaju upravo stanovnici  Zagreba kroz najviše stope poreza u Hrvatskoj, dobro je poslužiti se obmanama. Naime, za razliku od drugih Gradonačelnik Zagreba ukidanje prireza nije iskoristio za porezno rasterećenje. Dakle, ponavljam kao ranije, oni koji prvi bace kamen obično u svojem dvorištu ne vide nagomilan otpad i smrad koji se širi oko njih. Međutim, očito misle kako u lijevom populizmu sve prolazi. Vlastitu  nestručnost, potkapacitiranost kao samouvjereni proroci agendi na koje su sami stavili monopol ne propituju. Monopol na zelene politike bez imalo srama prisvajaju iako su im stručni kapaciteti i znanja itekako skromni. Vrijeme je izgubljeno, građani se utapaju u smeću, plave vrećice u spremnicima se mogu nabrojati na prste jedne ruke, a do smeđih vrećica sada u vrijeme zatopljenja jednostavno nije moguće doći. Možda je to i namjerno, jer ono što su s lakoćom mogli riješiti, propu...

Ekonomski rast, često se čuje, jedini je koji izbavlja društvo iz recesije. Jer jedino kontinuirani porast ekonomske aktivnosti dozvoljava zaduživanje i omogućuje vraćanje dugova. No do kuda se može ekonomski rasti, posebno kad se dobar dio te aktivnosti svodi na potrošnju roba? Od 1960. godine  kada je krenuo gospodarski rast, svjetsko gospodarstvo kontinuirano raste sa stopama rasta koje su se u početku, do 1973. kretale između četiri i sedam posto, a kasnije, uz nekoliko kriznih godina ispod 2%, uglavnom su se kretale između 2 i 4,5%. U cijelom tom razdoblju, jedino je 2009. zabilježen pad umjesto rasta koji je globalno iznosio -1,73%. Ekonomije imaju vrlo konkretan materijalni karakter pa ih je potrebno hraniti crpljenjem prirodnih resursa i to neobnovljivim mineralnim sirovinama (metalne, nemetalne, fosilna goriva) i obnovljivim resursima poput drveta, usjeva i raznolikog živog svijeta. No, koliko svijet troši i čini li to racionalno? Troši strahovite količine, uz staln...

Fotto: print screen (www.evarazdin.hr) Ovih dana smo mogli čitati o namjeri bivšeg američkog senatora i predsjedničkog kandidata Ricka Santoruma da krene u ozbiljan biznis s otpadom u Hrvatskoj (https://novac.jutarnji.hr/aktualno/u-varazdinu-pokrecemo-preradu-otpada-u-gorivo-za-proizvodnju-energije/7936786/). Lijepo da bivši senator želi zaraditi u Hrvatskoj nečim „dobrim za svijet i nečim što će donijeti promjenu“. Kako kaže - što su zemlje siromašnije, to više problema imaju s otpadom. Stoga je zadovoljan prilikom da osim što će zaraditi može ujedno riješiti sve probleme s otpadom u Hrvatskoj na način da ga pretvori u gorivo za proizvodnju energije. Čak i naziv tvrtke koja nosi tehnološka prava za regiju nosi naziv koji obećava – Zero Global Waste te neodoljivo podsjeća na Zero Waste, što je poznati naziv sasvim drugog koncepta. Taj drugi koncept ide za vraćanjem otpadnih tvari u gospodarstvo što jedino iskorištava ogromni potencijal otpada u podizanju stupnja i ekološke i...

Foto: Facebook stranica Eko Marišćina Članovi udruge Krizni eko stožer Marišćina i mještani Marčelja danas su blokirali glavni ulaz u Županijski centar za gospodarenje otpadom Marišćina, ističući da se iz tog centra ponovno širi smrad, koji ugrožava zdravlje mještana, te da je projekt centra Marišćina posve promašen. Iz Kriznog eko stožera naglašavaju da se prošlih nekoliko mjeseci, u večernjim satima, ponovno pojačao smrad neobrađenog smeća iz centra (vidi: https://www.index.hr/vijesti/clanak/poruka-s-prosvjeda-kod-viskova-mi-ne-spavamo-mirno-ali-necete-niti-vi/2021174.aspx ). Apsolutno razumijem i podržavam zahtjeve ogorčenih građana Rijeke kojima je dosta nesnosnog smrada i praznih obećanja odgovornih koji su mogli izabrati drugačije, ali NISU. Prošlo je gotovo pet godina kako su riječko komunalno poduzeće i čelnici Grada Rijeke bili upoznati sa drugačijim rješenjem – ekološki zasnovanim ili održivim gospodarenjem komunalnim otpadom. No, odbili su biti razum...

Foto: zagreb.hr  Dok EU Parlament donosi zakone sa sve ambicioznijim ciljevima recikliranja otpada, što je preduvjet za održivu budućnost, u Hrvatskoj se promjena prakse dominantnog odlaganja u kružno gospodarenje otpadom slabo realizira. Dapače, najveći hrvatski gradovi, Zagreb i Split donose svoje Planove gospodarenja otpadom kojima se ne jamči ova važna promjena, nego ostaje stara privrženost smeću i bavljenje samo tim oblikom otpada. Zbog čega se tako može zaključiti?  Zbog toga što ni Split ni Zagreb nisu predvidjeli hitnu mjeru izgradnje sortirnica, odnosno kompletiranja sustava redovitog odvoza reciklabilnog otpada. Split čak nije predvidio ni lokaciju, a Zagreb je predviđa kao jedan od pogona budućeg mega centra u Resniku, ništa hitnije od pogona za obradu ostatnog otpada ili smeća. Očito je dakle, da stratezi oba grada ne razumiju ili ne žele razumjeti da je odvojeno prikupljanje jedini način kako postići traženih 50% recikliranja do 2020., odnosno 60% do ...

Datum iz naslova označava dan do kada imamo obvezu postići jedno značajno usklađenje – prestati odlagati otpad na neusklađenim odlagalištima ili nam slijedi plaćanje visokih kazni. A ne radi se o nekim sitnim novcima, nego o desecima tisuća eura po danu (ako je suditi po primjerima drugih zemalja)! Što to u stvari znači? Pojednostavljeno rečeno, dovesti u red i otpad i odlagališta. Što se otpada tiče (ili preciznije rečeno smeća, jer se radi o mješanom ostatku), mora ga biti što manje i mora biti što inertniji pa stoga ne smije sadržavati opasne tvari, isto tako niti biorazgradive tvari koje, kao što znamo u uvjetima odlagališta generiraju lako zapaljiv deponijski plin. Iako ima svijetlih primjera, za sada u Hrvatskoj loše stojimo – previše odlažemo i u otpadu je svega. Stoga ne čudi da ljeti imamo problema s požarima - nakon Karepovca, gorilo je i odlagalište na Hvaru. Zbog metana koji je uz ugljični dioksid najprisutnioji plin u deponijskoj plinskoj smjesi, odlagališta se teš...

Ovih dana smo svjedočili velikim požarima u Dalmaciji. Ugrožen je bio i sam Split. Vatrena stihija se se približila i odlagalištu otpada Karepovac te je očito došlo do zapaljenja unutar tijela odlagališta. To su mogli osjetiti mnogi Splićani jer se gradom proširio težak miris (smrad) zapaljenog otpada, i sva je sreća da situacija nije dulje potrajala.  Veliki interes javnosti u pogledu mogućeg štetnog utjecaja odmah je opovrgnula ravnateljica županijskog Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u srijedu kako su koncentracije plinova na odlagalištu i oko njega unutar dopuštenih vrijednosti te da nema opasnosti za zdravlje stanovništva 1 .  Slično je ponovio i ministar zaštite okoliša Tomislav Ćorić na ovotjednoj sjednici Vlade kada je poručio kako su se u Splitu provela mjerenja kvalitete zraka te da su sva pokazala da je kvaliteta zraka dobra i da nema opasnosti po građane 2 . Međutim, o kakvim mjerenjima se uopće radi? Jesu li uključeni svi relevantni paramet...