ODRŽIVI RAZVOJ - blog Slavena Dobrovića

Ekonomski rast, često se čuje, jedini je koji izbavlja društvo iz recesije. Jer jedino kontinuirani porast ekonomske aktivnosti dozvoljava zaduživanje i omogućuje vraćanje dugova. No do kuda se može ekonomski rasti, posebno kad se dobar dio te aktivnosti svodi na potrošnju roba? Od 1960. godine  kada je krenuo gospodarski rast, svjetsko gospodarstvo kontinuirano raste sa stopama rasta koje su se u početku, do 1973. kretale između četiri i sedam posto, a kasnije, uz nekoliko kriznih godina ispod 2%, uglavnom su se kretale između 2 i 4,5%. U cijelom tom razdoblju, jedino je 2009. zabilježen pad umjesto rasta koji je globalno iznosio -1,73%. Ekonomije imaju vrlo konkretan materijalni karakter pa ih je potrebno hraniti crpljenjem prirodnih resursa i to neobnovljivim mineralnim sirovinama (metalne, nemetalne, fosilna goriva) i obnovljivim resursima poput drveta, usjeva i raznolikog živog svijeta. No, koliko svijet troši i čini li to racionalno? Troši strahovite količine, uz staln...

Foto: printscreen Globus Prošli je tjedan u Francuskoj odjeknula iznenadna ostavka ministra okoliša Nicolasa Hulota, dobro poznatog političara, a uz to i velikog pobornika temeljite promjene odnosa prema okolišu. Kako to da zemlja u kojoj je prije manje od tri godine potpisan Pariški sporazum i koja ima vjerojatno najvažniju ulogu u očuvanju ovog važnog međunarodnog dogovora, posebno nakon promjene američke politike i povlačenja iz sporazuma, ima takvu krizu upravljanja u sektoru zaštite okoliša? Čini se da je sada već bivši ministar do ove odluke došao nakon kontinuiranog neuvažavanja, pa i izostanka potpore predsjednika Macrona. A izostanak potpore i iskrene angažiranosti državnog vrha znači nedonošenje mnogih odluka te odgađanje aktivnosti u brojnim resorima koje bi za cilj imale smanjenje emisija stakleničkih plinova te drugih zagađivala, a i mnogo toga drugoga. Drugim riječima, umjesto proaktivnog pristupa, ostanak na deklarativnoj razini, što za zemlju koja pretendira bit...

Ovaj tjedan u Saboru je raspravljano i usvojeno Izvješće o obavljenoj reviziji učinkovitosti gospodarenja mineralnim sirovinama, podnositelja Državnog ureda za reviziju. Ukupna je ocjena djelomično učinkovito, što je druga najlošija ocjena prema priloženim kriterijima, no kad se nalaz pažljivo pročita, opći dojam je još gori.  U stvari, izvješće otkriva porazno stanje gospodarenja mineralnim sirovinama u RH.  Puno toga u Izvješću piše i puno pitanja se nameće samo od sebe: 1.Koji razlozi mogu postojati da se ne ustrojava informacijski sustav? 2. Zašto nema jasne i dobro definirane procedure za natječaje za dodjelu koncesija? 3. Zašto se donose odluke o odabiru iako nisu zadovoljeni uvjeti? 4. Zašto pojedine naknade nisu niti obračunate, a kamoli naplaćene? 5. Zašto se ne vodi briga o valjanosti jamstava? 6. Zašto nema dovoljan broj rudarskih inspektora, a i ti postojećei ne vode očevidnik na propisani način?  7. Zašto se ne obavljaju...