"Rudarska mafija" ili tipični nemar "nadležnih institucija"? U Hrvatskoj godišnje nastaje 2 milijuna tona građevinskog otpada.

Ovaj tjedan u Saboru je raspravljano i usvojeno Izvješće o obavljenoj reviziji učinkovitosti gospodarenja mineralnim sirovinama, podnositelja Državnog ureda za reviziju. Ukupna je ocjena djelomično učinkovito, što je druga najlošija ocjena prema priloženim kriterijima, no kad se nalaz pažljivo pročita, opći dojam je još gori. 

U stvari, izvješće otkriva porazno stanje gospodarenja mineralnim sirovinama u RH. 

Puno toga u Izvješću piše i puno pitanja se nameće samo od sebe:

1.Koji razlozi mogu postojati da se ne ustrojava informacijski sustav?

2. Zašto nema jasne i dobro definirane procedure za natječaje za dodjelu koncesija?

3. Zašto se donose odluke o odabiru iako nisu zadovoljeni uvjeti?

4. Zašto pojedine naknade nisu niti obračunate, a kamoli naplaćene?

5. Zašto se ne vodi briga o valjanosti jamstava?

6. Zašto nema dovoljan broj rudarskih inspektora, a i ti postojećei ne vode očevidnik na propisani način? 

7. Zašto se ne obavljaju sanacije?

8. Zašto inspekcije kroz više godina nikad nisu utvdile gospodarenje suprotno odobrenju, a istodobno su pojedine jedinice lokalne samouprave izvješćivale nadležne institucije o protupravnoj eksploataciji mineralnih sirovina na svom području?

Pitanja je puno, odgovora malo, no jasno je da se ovdje očigledno godinama sustavno stvara velika financijska šteta Republici Hrvatskoj, a pojedini sudionici sustava iznimno dobro prolaze.

Sasvim sigurno ima ovdje i nerada, nemara, nebrige i neodgovornosti, no korupcija bi mogla biti glavni razlog ovako lošeg stanja. Stoga bi, želimo li doista izgraditi odgovorno i napredno društvo, bilo nužno da nadležne institucije dobro prouče ovo Izvješće i poduzmu ono što očito trebaju. 

Osim izbjegavanja izravnih financijskih šteta za državu i protupravne koristi za pojedince, ovdje je vrlo važno naglasiti i ekološki, odnosno okolišnji aspekt. Podjetimo se da su sve mineralne sirovine neobnovljivi resurs. Jednom su nastali, sada su dostupni, eksploatacija ih nepovratno iscrpljuje. 

Danas često spominjani principi održivog razvoja mogu se utjeloviti ili provesti i u sustavu gospodarenja mineralnim sirovinama. Nema odgovornog pristupa ovom sektoru bez uvažavanja ovog aspekta.

U Hrvatskoj godišnje sasvim sigurno nastaje preko 2 milijuna tona građevinskog otpada. Danas se tek manji njegov dio reciklira, a s obzirom da se radi o specifičnom otpadu vrlo visoke reciklabilnosti, ispravnim pristupom ne bi trebao biti problem postići niti traženih 70% u ne tako dugo vrijeme.  

Većina je tu otpada mineralnog porijekla kao što je beton, cigla, pločice, šuta, nadalje ima polimera, izolacije, armature, raznih instalacija i ponešto problematičnog otpada. Sve od reda reciklabilno, pravi neiskorišteni potencijal za podizanje stupnja održivosti.

To bi odmah značilo i puno manju potrebu za mineralnim sirovinama, mnoga brda bitno bi sporije nestajala s lica Zemlje, krajolici bi se sporije mijenjali, a s druge strane izbjegli bi neželjenu i barbarsku pojavu učestalog odlaganja građevinskog otpada u prirodu, na osamljenim mjestima, stvarajući divlje deponije.

Jednim udarcem (uspostavom cjelovitog sustava upravljanjem mineralnim sirovinama) riješila bi se dva problema – odgovorno i za državu efikasno upravljane resursima i održivo gospodarenja građevinskim otpadom.

Prava prilika za primjenu moderne, integrirane politike u složenim problemima današnjeg društva.

Foto: istarski.hr