Što je to što nas pokreće? Koji je to unutarnji motivator, koji tjera da ugodnu anonimnost zamijenimo i izložimo se društvenoj kritici dok dosljedno zastupamo svoje vrijednosne stavove? S druge strane, što je politika bez sustava vrijednosti jasno artikuliranih kroz principijelno javno djelovanje pod svaku cijenu? Takva politika, ono čemu smo danas zorni svjedoci, je obični grabež i podjela plijena! Kritični društveni aktivizam u uvjetima opće pasivizacije, reality franšiza i big brother ere postaje eksces umjesto pravilo. Došlo je do vrijednosne inverzije, bacanjem dimne zavjese, naše generacije navode da se isključe ondje gdje je bitno, jer eto - imaju neki koji sve znaju. Znamo da je i Zdravko Marić sve znao! Ili nije? Krhko je znanje! Scio me nihil scire! To je paradigma hrvatske politike. Do kad?! Veliki znalci postaju neznalice i dobivaju kolektivnu amneziju čim treba pojasniti zašto su ruke duboko u pekmezu! No, ono što je zabrinja...