Preskoči na glavni sadržaj

Treba li prodati HEP i kupiti INA-u? Je li Hrvatska spremna za „postfosilno društvo“?




Kad sam svojevremeno izjavio da se moramo početi pripremati, već smo skoro potpuno zaostali, za vrijeme "postfosilnog društva" bio sam ismijan.  

Vidi: Dobrović: Idemo u postfosilno društvo, neki kapaciteti se moraju gasiti

No nije puno prošlo i primijetio sam da su mnogi hrvatski političari počeli spominjati tu u Hrvatskoj omraženu sintagmu. Postala je "in" kao i mnoge druge: "vladavina prava", "održivi razvoj", "decentralizacija", "nulta stopa kriminala i korupcije"...

No, dok naši političari na vlasti samo mantraju o „postfosilnom društvu“, mudri političari u drugim zemljama stvaraju uvjete inovativnim poduzetnicima (i Hrvatska ih ima), da ostvare svoje ideje i tako pripreme društvo za neminovno postfosilno doba.

Rezultat toga je da te zemlje postaju sve konkurentnije, bogatije, uspješnije, razvijenije i za razliku od Hrvatske ne nalaze se na drugom mjestu na ljestvici najsiromašnijih zemalja EU.
U cijeloj toj priči je i INA. Što s njome? Pala je ideja da je se otkupi. U redu, slažem se. No što onda? S kojim novcima?

Kupiti INA-u prodajom HEP-a!?

HEP, stratešku kompaniju silnog razvojnog potencijala prodati da bi kupili INA-u koja će, ako se ne prilagodi promjenama, propasti za deset godina, po meni je totalni promašaj i takav potez bio bi katastrofalan s nesagledivim posljedicama za hrvatsku u budućnosti.

A kako prilagoditi INA-u?

Za početak, na svakoj benzinskoj postaji, osobito uz cestovne koridore kojima prometuju milijuni turista, postaviti infrastrukturu za punionice električnih vozila.

Jer, kad za koju godinu milijuni automobila kojima će pristizati turisti u Hrvatsku budu na električni pogon, a mi nećemo imati infrastrukturu električnih punionica na kojima bi turisti mogli napuniti svoje e-aute, opet će nam biti krivi drugi.

Smatram da se najbolje rješenje za INA-u nalazi u sinergiji s HEP-om (nakon otkupa INA-e) i daljnjoj modernizaciji, prilagođavanju tržištu, osobito novim tehnologijama (proizvodnja bio-goriva). Alternativa je potpuno prepuštanje zakonima tržišta kroz dodatnu privatizaciju, čime se svakako trajno gubi nadzor nad dobrim dijelom energetskog sustava Hrvatske.

Gdje onda naći novac za otkup INA-e?

Odgovor na to pitanje ima ministar državne imovine koji drži milijarde neiskorištenih eura u državnoj imovini. Mi u Mostu smo predložili način na koji se to može izvesti, putem društva posebne namjene i izdavanjem dvije vrste obveznica kojima se može pokrenuti ovaj Hrvatski „new deal“.

Koji mogu biti razlozi da se po tom pitanju ništa ne čini?

Čini mi se da bi moglo postojati barem dva razloga:
1) nedostatak vizije i strategije za razvoj hrvatske energetike
2) zato što su na tu neiskorištenu imovinu (hoteli, vrijedna zemljišta, vojarne, propale tvornice…) oko bacili odabrani pojedinci pa se čeka način na koji bi se kroz zakone u Saboru legalizirala nova pljačka preostalih društvenih dobara.
Naime, novi koalicijski partner također želi dio kolača što malko komplicira dogovor. No, ne sumnjam da se odgovarajući zakonski prijedlozi već uvelike pripremaju. Iskustvo ipak već postoji.

PREPORUČAM PROČITATI:



Foto: www.inas.hr








Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kompostiranje – rješenje ili opasnost?

Kompostiranje je prirodni proces recikliranja biorazgradivih organskih tvari pri kojem se odvija kontrolirana biološka dekompozicija, pretvorba i preoblikovanje organske mase u razmjerno stabilnu organsku tvar i humus.  Kada se proces kompostiranja vodi ispravno, izbjegavaju se neugodni mirisi. To se postiže brigom o omjeru ugljika i dušika kompostne mase (omjer drvenastog ili vlaknastog u odnosu na proteinsku masu), zatim o sadržaju vlage i konačno o prozračenosti kompostne hrpe.  Naravno, proces kompostiranja se može voditi neuredno i nesavjesno. Tada se pojavljuju neugodni mirisi, emisije u okoliš, moguće pojave glodavaca, i drugi problemi. Zato treba inzistirati na urednom procesu koji započinje jasnom bilancom mase i vrste biorazgradivog materijala. Nužna je redovita inspekcija svakog dovezenog biorazgradiovog tereta. Opasne tvari, elektronika, i sve druge strane tvari nisu dozvoljene jer mogu zagaditi kompostnu masu i onemogućiti bezopasnu primjenu u poljoprivredi

Američka ulaganja su dobrodošla, ali ne pod svaku cijenu!

Fotto: print screen (www.evarazdin.hr) Ovih dana smo mogli čitati o namjeri bivšeg američkog senatora i predsjedničkog kandidata Ricka Santoruma da krene u ozbiljan biznis s otpadom u Hrvatskoj (https://novac.jutarnji.hr/aktualno/u-varazdinu-pokrecemo-preradu-otpada-u-gorivo-za-proizvodnju-energije/7936786/). Lijepo da bivši senator želi zaraditi u Hrvatskoj nečim „dobrim za svijet i nečim što će donijeti promjenu“. Kako kaže - što su zemlje siromašnije, to više problema imaju s otpadom. Stoga je zadovoljan prilikom da osim što će zaraditi može ujedno riješiti sve probleme s otpadom u Hrvatskoj na način da ga pretvori u gorivo za proizvodnju energije. Čak i naziv tvrtke koja nosi tehnološka prava za regiju nosi naziv koji obećava – Zero Global Waste te neodoljivo podsjeća na Zero Waste, što je poznati naziv sasvim drugog koncepta. Taj drugi koncept ide za vraćanjem otpadnih tvari u gospodarstvo što jedino iskorištava ogromni potencijal otpada u podizanju stupnja i ekološke i

Zašto sam napustio Most?

Danas sam podnio ostavku na članstvo u Mostu i mjestu povjerenika za grad Zagreb. Nije to bila laka i brza odluka, nego dapače jedna od onih u životu koje traže duboko promišljanje i hladnu glavu. Međutim, unutarnji osjećaj o ispravnosti odluke istovjetan je onom kad sam potpisao za dragovoljce Planinske satnije Velebit 1991. ili kad sam se ženio 1993., a na kraju i kad sam pristao priključiti se politici i izborima u jesen 2015. Nikada nisam zažalio zbog te odluke, niti sam od njih odustajao. Most je bio sjajna prilika za mijenjati Hrvatsku nabolje, međutim ujedno i veliki izazov za brzo učenje, pravilno biranje prioriteta i suradnika, a naročito za ustrajnost u tome da nas klijentelističke mreže ne zahvate i uvuku u svoj svijet. Svijet nebrige za javno i lagode za vlastito, toliko zastupljen u hrvatskoj politici. Tijekom sudjelovanja u dvije vlade u manje od godinu dana ukupnog netehničkog mandata napravili smo dosta toga dobroga pa s ponosom i zahvalom gledam na Mo