Preskoči na glavni sadržaj

Hrvatska pripada svima, a ne samo "gazdama"!



Ova ilustracija vrlo dobro opisuje kako funkcionira svijet u kojem živimo. Sve veća socijalna nejednakost, rad se sve više obescjenjuje, radnici postaju roblje bezobzirnim gazdama koji u isto vrijeme dok uskraćuju plaće radnicima, sebi kupuju dvorce, jahte i besramno izigravaju zakone...

I sve to uz svesrdnu podršku političkih elita, likova bez osjećaja za čast i odgovornost koji bi državni interes prodali za jednu cigaretu kako je to predložio gosp. Plenković nama Mostovim ministrima rekavši, bez imalo srama na televiziji, da smo mogli otići "zapalit cigaretu" dok se odlučivalo o povjerenju ministru Mariću.

Gosp. Plenkoviću zar Vama interes Hrvatske vrijedi nekoliko cigaretnih dimova?

Zar ste doista toliko bešćutni "briselski ćato" kako vas posprdno notiraju, koji bi zbog vlastite karijere prodao Hrvatsku za nekoliko cigaretnih dimova?

Danas obilježavamo 22. obljetnicu vojno-redarstvene akcije "Bljesak". U akciji su poginula 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena.

To su istinski hrvatski heroji. Oni su dali svoje živote, svoje zdravlje, ono što im je najvrednije da bismo imali slobodnu i suverenu državu i domovinu Hrvatsku.

A Vi gosp. Plenkoviću tu istu Hrvatsku prodali biste za nekoliko cigaretnih dimova!?

Možete Vi sto puta "presložiti vladu" i biti premijer koji će glumiti "državnika", no povijest bi Vas mogla pamtiti tek kao "briselskog ćatu" koji je bio spreman Hrvatsku prodati za par cigaretnih dimova!

Na kraju, čestitajući vam Međunarodni dan rada i zahvaljujući hrvatskim braniteljima na žrtvama koje su ugradili u temelje naše Hrvatske, ponavljam - prevelika je cijena plaćena za slobodu i samostalnost naše Hrvatske da bismo budućnost gradili birajući "manje zlo"! Birajmo DOBRO!

Prof. dr. sc. Slaven Dobrović


(Objavio kao status na svojoj facebook stranici 1. svibnja 2017.)

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kompostiranje – rješenje ili opasnost?

Kompostiranje je prirodni proces recikliranja biorazgradivih organskih tvari pri kojem se odvija kontrolirana biološka dekompozicija, pretvorba i preoblikovanje organske mase u razmjerno stabilnu organsku tvar i humus.  Kada se proces kompostiranja vodi ispravno, izbjegavaju se neugodni mirisi. To se postiže brigom o omjeru ugljika i dušika kompostne mase (omjer drvenastog ili vlaknastog u odnosu na proteinsku masu), zatim o sadržaju vlage i konačno o prozračenosti kompostne hrpe.  Naravno, proces kompostiranja se može voditi neuredno i nesavjesno. Tada se pojavljuju neugodni mirisi, emisije u okoliš, moguće pojave glodavaca, i drugi problemi. Zato treba inzistirati na urednom procesu koji započinje jasnom bilancom mase i vrste biorazgradivog materijala. Nužna je redovita inspekcija svakog dovezenog biorazgradiovog tereta. Opasne tvari, elektronika, i sve druge strane tvari nisu dozvoljene jer mogu zagaditi kompostnu masu i onemogućiti bezopasnu primjenu u poljoprivredi

Američka ulaganja su dobrodošla, ali ne pod svaku cijenu!

Fotto: print screen (www.evarazdin.hr) Ovih dana smo mogli čitati o namjeri bivšeg američkog senatora i predsjedničkog kandidata Ricka Santoruma da krene u ozbiljan biznis s otpadom u Hrvatskoj (https://novac.jutarnji.hr/aktualno/u-varazdinu-pokrecemo-preradu-otpada-u-gorivo-za-proizvodnju-energije/7936786/). Lijepo da bivši senator želi zaraditi u Hrvatskoj nečim „dobrim za svijet i nečim što će donijeti promjenu“. Kako kaže - što su zemlje siromašnije, to više problema imaju s otpadom. Stoga je zadovoljan prilikom da osim što će zaraditi može ujedno riješiti sve probleme s otpadom u Hrvatskoj na način da ga pretvori u gorivo za proizvodnju energije. Čak i naziv tvrtke koja nosi tehnološka prava za regiju nosi naziv koji obećava – Zero Global Waste te neodoljivo podsjeća na Zero Waste, što je poznati naziv sasvim drugog koncepta. Taj drugi koncept ide za vraćanjem otpadnih tvari u gospodarstvo što jedino iskorištava ogromni potencijal otpada u podizanju stupnja i ekološke i

Zašto sam napustio Most?

Danas sam podnio ostavku na članstvo u Mostu i mjestu povjerenika za grad Zagreb. Nije to bila laka i brza odluka, nego dapače jedna od onih u životu koje traže duboko promišljanje i hladnu glavu. Međutim, unutarnji osjećaj o ispravnosti odluke istovjetan je onom kad sam potpisao za dragovoljce Planinske satnije Velebit 1991. ili kad sam se ženio 1993., a na kraju i kad sam pristao priključiti se politici i izborima u jesen 2015. Nikada nisam zažalio zbog te odluke, niti sam od njih odustajao. Most je bio sjajna prilika za mijenjati Hrvatsku nabolje, međutim ujedno i veliki izazov za brzo učenje, pravilno biranje prioriteta i suradnika, a naročito za ustrajnost u tome da nas klijentelističke mreže ne zahvate i uvuku u svoj svijet. Svijet nebrige za javno i lagode za vlastito, toliko zastupljen u hrvatskoj politici. Tijekom sudjelovanja u dvije vlade u manje od godinu dana ukupnog netehničkog mandata napravili smo dosta toga dobroga pa s ponosom i zahvalom gledam na Mo