Hrvatski poljoprivrednici ne trebaju protekcionizam, nego priliku da se ravnopravno natječu!
Ministar poljoprivrede je mnogostrukim povećanjem nameta za uvoznike poljoprivrednih proizvoda iz ne EU zemalja zamislio obuzdati uvoz. Ne sumnjam u dobre namjere zaštite domaćih proizvođača, ali tijek događaja ukazuje da se radi o nekoordiniranom i nesustavnom potezu ministra koji je eto završio sramotnim uzmakom. Problem je što se stalno zaboravlja da se samo udruživanjem i boljom konkurentnošću naših OPG-ova i manjih te srednjih proizvođača može odgovoriti na izazove. Tek tada se u prvi plan može staviti prednost visoke kvalitete proizvoda, koju naši OPG-ovi dokazano posjeduju.Brzopletost u donošenju strateških, ali nedovoljno razrađenih odluka vidi se i u primjeru INA-e. Otkupljujemo je, ali niti se što čini na utvrđivanju stvarne vrijednosti, niti se ozbiljno raspravlja o modelu otkupa.
Ono što niti jedan toplinski udar ne može opravdati jest prodaja HEP-a po kakvom god i kako ga god nazvali modelu.
Je li prodaja HEP-a cijena koalicije HDZ-a i HNS-a?
Da bi vladajuća HDZ-HNS koalicija prodala HEP moraju prodati priču građanima pa se kroz probne balone koriste izrazi poput IPO dionica za građane i mirovinske fondove. To sve da nas navuku dok iz prikrajka vrebaju krupni igrači željni svega što nam je još vrijedno. Sjetimo se kako je išla privatizacija INA-e. Svjesno su podcijenili dionicu pa su građani pozdravili kupnju i uzeli dionice da bi onda MOL pokupovao sve uz neku zaradu za one koji su držali dionice. Ako je suditi po izjavama i financijskim pokazateljima INA-e, skupo ćemo platiti povratak INA-e, a uz to bismo mogli izgubiti i HEP, uključujući i sav njegov neiskorišteni razvojni potencijal.Porez ne smije postati HARAČ! Valjda narod smije znati što plaća!?
Vlada svoju neodlučnost i nesustavnost pokazuje odgodom poreza na nekretnine. Niti je bilo jasno o kojem i kakvom porezu se radi niti je jasno što je to što će ukloniti razloge odgode. Kad bi građani jasno znali da se prva nekretnina minimalno opterećuje (samo zamjena komunalne naknade), a svaka druga progresivno temeljem stvarne vrijednosti i socijalnog stanja vlasnika, sasvim sigurno da bi opći javni otpor izostao. Još da su u predstavljanje novog poreza uključili objašnjenje modela bolje raspodjele prihoda između državne i lokalne razine, naravno pod uvjetom da je tome tako, narod bi pozdravio ovaj dio porezne reforme. A ovako, ništa, ponovo uzmak, ponašanje djeteta koje je dobilo packu za učinjenu glupost.Za ilustraciju, neki dan sam se nalazio u društvu poznanika, umirovljenika koji uz stan u Zagrebu ima vikendicu na selu te nešto zemlje na kojoj radi i uzgaja voće i mali vrt u kojem njegova supruga provodi dane. Iako se voli našaliti na svoj račun pa reći da ga na pragu sedamdesetih rad u voćnjaku održava vitalnim, jasno je da je i nužda ta koja ga je nagnala da se izlaže suncu u vrijeme kad mnogi ne izlaze iz kuća.
Narod je uvijek zadnja crta obrane!
Kaže - brine ga nešto drugo, opet neki novi porez, iako tumače da će biti isto samo će se drugačije zvati. Tom mom poznaniku pomalo je muka, gubi povjerenje i strah ga je da država u namjeri da prikupi više opet najviše računa na njega i njemu slične, a ne na brojne novostvorene bogataše koje bi u stvari i trebalo oporezivati želimo li izgraditi socijalno i porezno pravedno uravnoteženu državu.I tu smo stali, njemu je svaki političar isti, jer je naučio da politika uzima, a malo daje. Odgovornost, svijest o odgovornosti koju nosimo kao zastupnici u Saboru pa makar često i nemoćni, ukazuje na dužnost svakog od nas da postupa u skladu sa svojom savješću, jer se kolektivne odluke donose podizanjem dovoljne množine ruku individualno odgovornih pojedinaca. I u Saboru i drugdje.
Izv. prof. dr. sc. Slaven Dobrović,
saborski zastupnik
Primjedbe
Objavi komentar