Prije točno 25 godina i jedan mjesec ubijen je Luka. Iz
“junačke” četničke zasjede. Bio je sam i posvećen daleko više prirodi
nego ratu. Nesmotreno za te uvjete, rekao bi objektivni promatrač, i baš
zato bio je laki plijen za agresora na visini od gotovo 1600 metara do
koje je morao doći pješice noseći naoružanje koje je valjda iz straha
bilo znatno snažnije nego što im je bilo potrebno.
Kako
to da je Luka, sa završenim fakultetom, upisanim poslijediplomskim
studijem, poznato bistar, pronicljiv, duhovit i drag mladi čovjek
odlučio taj dan s naprtnjačom na leđima (u kojoj je bilo puno više
speleološke nego vojne opreme) proći markiranom planinarskom stazom
podno Malovana na grebenu južnog Velebita?
Mislim
da je odgovor jednostavan, iako za ratne prilike neprihvatljiv - VOLIO
je tu prekrasnu prirodu, i padine, i vrtače, i prijevoje, i jame, sve
to, čega je na Velebitu napretek. Zato je krenuo toga jutra, misleći na
dobro, na lijepo, a premalo se bojeći zla i rata.
A
oni koji su gore došli noseći puške i streljivo? Njih velebitska
ljepota nije dirnula. Kamena srca i zli naum nisu se dali. Ubili su
čovjeka, nikomu dužna, zaljubljena u prirodu i svoju domovinu i zlurado
zbrisali dolje po obavljenom poslu. Ta sredili su hrvatskog časnika na
hrvatskom Velebitu.
Jučer (14. kolovoza), sam onuda prošao i prisjetio se tako Luke, dobrog čovjeka i dragog prijatelja. Luka i ja poznavali smo se iz speleoloških krugova, još iz osamdesetih godina. Bio je malo stariji i cjenjeniji speleolog od mene. Skupa smo bili na Hrvatskoj speleološkoj ekspediciji u Španjolskoj 1986. godine, a zadnje zajedničke trenutke proveli smo u Planinskoj satniji HV Velebit, baš na prostoru prelijepa Velebita. Puno lijepih zajedničkih trenutaka.
Počivao u miru Božjem.
Jučer (14. kolovoza), sam onuda prošao i prisjetio se tako Luke, dobrog čovjeka i dragog prijatelja. Luka i ja poznavali smo se iz speleoloških krugova, još iz osamdesetih godina. Bio je malo stariji i cjenjeniji speleolog od mene. Skupa smo bili na Hrvatskoj speleološkoj ekspediciji u Španjolskoj 1986. godine, a zadnje zajedničke trenutke proveli smo u Planinskoj satniji HV Velebit, baš na prostoru prelijepa Velebita. Puno lijepih zajedničkih trenutaka.
Počivao u miru Božjem.
Primjedbe
Objavi komentar