U Hrvatskoj odbacujemo na odlagališta preko 200 tisuća tona papira i kartona godišnje! To je i do 140 milijuna kuna!

Potaknut važnošću teme, što se posebno odnosi na našu Hrvatsku, u narednom vremenu ću putem bloga nastojati predočiti koliki ekonomski i ekološki potencijali stoje u otpadnim tvarima (sirovinama) koje se jednostavim trpanjem u istu kantu pretvaraju u smeće – smjesu tvari i predmeta netom uništenih vrijednosti. Počet ću sa papirom i kartonom, za čije odvojeno prikupljanje u mnogim našim krajevima postoji više desetljeća stara tradicija

Otpadni papir

Postoji napretek evidencija da čovjek Zemljom upravlja na posve neodrživ način. Brojne su istrijebljene i ugrožene vrste. Milijuni tona otpada dospijeva u mora i oceane, sveprisutna su zagađivala, čak i u naizgled najčišćoj prirodi, izrazite su klimatske promjene i tako dalje. 

Napori za zaustavljanje tog smrtonosnog trenda, da se život na kako-tako očuvanom planetu nastavi i omogući budućim generacijama, se ipak čine. To nazivamo izgradnjom održivog društva, onog koje ne izjeda Zemljinu supstancu (resurse) preko njenog kapaciteta, nego ga koristi mudro i racionalno.

Gospodarenje otpadom jedno je od područja gdje se skriva možda najveći potencijal za ovakav „popravak“ društva, ili stručnijim rječnikom rečeno - za podizanje njegova stupnja održivosti. 

Samo primjer otpadnog papira i kartona već jako dobro oslikava ovaj potencijal. U Hrvatskoj, još uvijek, odbacujemo na odlagališta preko 200 tisuća tona papira i kartona godišnje.

Što sve taj papir znači?

U uvjetima odlagišta, papir se raspada te može stvoriti oko 16 tisuća tona metana, koji osim što stvara požarni problem,  doprinosi čak 21 puta više od ugljičnog dioksida ojačanom stakleničkom efektu.

No, papir se dade reciklirati i pritom će zamijeniti drvo kao sirovinu, te će zbog skraćivanja proizvodnog procesa ujedno smanjiti potrošnju energije, vode i kemikalija za proizvodnju novog papira.

 Koliko je to energije?

Struka kaže, da se u proizvodnom procesu proizvodnje papira i kartona upotrebom otpadnog papira ili kartona smanjuje potreba za raznim oblicima energije u iznosu od preko 5 kWh po kilogramu proizvoda. Uz energiju koju više ne trebamo, nestaju i sve emisije koje bi nastale pri korištenju ili pridobivanju energije pri proizvodnji iz drvene mase.

Pomnožimo li tih 5 kWh sa 200 milijuna kg papira kojeg još uvijek bacamo umjesto da otpremimo u tvornice, dolazimo do iznosa od milijardu kWh ili jedan TWh energije godišnje. Da je to doista puno energije, možemo si dočarati iz činjenice da se lani, 2016. godine na hrvatskom tržištu električne energije prodalo ukupno 15,5 TWh električne energije. 

Dakle, samo s papirom i kartonom kojeg još uvijek bezočno bacamo, možemo ušparati 6,5% ekvivalentne energije koja se godišnje isporuči na elektroenergetskom tržištu Hrvatske.

Naravno da tome treba pridodati vrijednost sirovine. Poznato je da tvornice papira i kartona rado otkupljuju ovu sirovinu plačajući od 300 do preko 700 kn po toni, ovisno o kvaliteti i vrsti sirovine.

Financijski to za slučaj Hrvatske znači 60 do 140 milijuna kuna godišnje.

 Foto: Ovako se u Hrvatskoj godišnje u smeće baca i do 140 milijuna kuna! Da. Dobro ste pročitali!

Na strani ušteda postoje još smanjenje potrošnje vode i kemikalija, a jedini novi trošak je transport do tvornice papira ili kartona (namjesto odvoza u odlagalište ili centar za gospodarenje otpadom). U tehnički dobro organiziranom sustavu ovaj trošak neće niti blizu ugroziti ekonomsku opstojnost ovog sustava reciklaranja.

Zaključno, bacimo li stari papir ili karton u smeće, zajedno sa svim ostalim otpadom, stvaramo štetu emisijom metana i ugljičnog dioksida (staklenički plinovi) i nepotrebno koristimo prostor odlagališta.

S druge strane, odložimo li ga u spremnik za papir, ostat će ono što jest, a to je ekonomski i ekološki vrijedna sirovina. Ekonomski, jer reciklažeri za njega plaćaju, ekološki, jer se čuvaju šume, smanjuje potreba za energentima i izbjegava emisija staleničkih i drugih plinova.

Zaključak je jasan, odvojeno prikupljanje papira je nužno i potrebno! Znajući to ne bi nam trebalo biti teško potruditi se. Naravno, preduvjet je da nam naši gradovi i općine to omoguće uspostavom suvislog sustava odvojenog prikupljanja.

Prevelika je cijena plaćena za slobodu i samostalnost Hrvatske da bismo budućnost gradili birajući "manje zlo". Birajmo DOBRO!
 

Izv. prof. dr. sc. Slaven Dobrović,

saborski zastupnik

#biramDobro #volimHrvatsku #spasimo Plitvice