Preskoči na glavni sadržaj

Odvoz otpada poskupio 108%



Građani Rijeke suočili su se s neugodnim iznenađenjem – usluga odvoza i zbrinjavanja komunalnog otpada poskupjela je za 108%!!
Razlozi, novi način gospodarenja otpadom kažu – treba pokriti troškove rada centra za gospodarenje otpadom Marišćina, rekoše čelnici grada.

No, što nisu rekli ti isti čelnici?

Prvo, to nije konačno poskuljenje, jer Marišćina neće moći dugo s navedenih 470 kn/t ulazne naknade za obradu.
Drugo, taj skupo plaćeni CGO uopće ne omogućuje postizanje EU ciljeva koje je RH bila obvezna navesti i u svom Zakonu o održivom gospodarenju otpadom a to je minimalnih 50% recikliranja do 2020. 

Osim što je ovaj cilj obavezan i što njegovo ignoriranje može za koju godinu podosta koštati, dostizanje ovog cilja je poželjno i s ekonomskog stajališta – u materijalu kojeg se odvozi na Marišćinu najmanje je 50% plastike, papira i kartona, za kojeg se uz prethodno sortiranje i prešanje na tržištu može dobiti barem 10 milijuna kuna godišnje. 

Taj isti materijal, pomiješan u smeću i odvezen na Marišćini pak košta preko 10 milijuna kuna, za sada, a u slijedećem koraku poskupljenja i preko 20 milijuna kuna.

Zanimljivo je da su ti isti čelnici imali prilike ovo naučiti još početkom 2013. kada su na razmatranje dobili dokument  - prijedlog ekološki zasnovanog sustava gospodarenja otpadom za grad Rijeku, dakako orijentiran odvojenom prikupljanju i recikliranju. Da su poslušali, mogli su danas imati bolje vijesti, nešto poput vijesti s obližnjeg otoka Krka gdje su čelnici poslušali prijedlog koju godinu prije. I gdje se mogu pohvaliti da su već dostigli ciljeve zacrtane za 2020. Dakle može se!

A što je s ostatkom Hrvatske.

Preslikano na Hrvatsku, radi se o gotovo dvadeset puta većim vrijednostima. Dakle, hoćemo li pola milijarde novog troška godišnje za MBO papira i plastike zamijeniti za 200-300 milijuna tržišne vrijednosti sirovina. To je onda kružna ekonomija. A ne da hrvatski obrtnici plastičari uvoze plastični reciklat iz Austrije i Njemačke za proizvodnju u Hrvatskoj. 

Zato je novi Plan gospodarenja otpadom u prvi plan  stavio SUSTAV ODVOJENOG PRIKUPLJANJA u što spadaju posude, vozila, SORTIRNICE, KOMPOSTIŠTA, RECIKLAŽNA DVORIŠTA i CENTRI za ponovnu uporabu, a reducirao broj i kapacitete CGO-a sukladno ciljevima GO.

No, je li novi PGO mrtvo slovo na papiru?

Signali sa sjevera Hrvatske gdje se revitalizira ideja o ogromnom centru za gospodarenje otpadom, obuhvata dovoza i preko 100 km udaljenosti, kompletirana s energanom koja će kuriti taj sjajan prozvod centara koji je toliko vrijedan da kvari ekonomsku računicu promotora sustava iz 2005. i 2007.

Hvale se zagovornici velikog centra sa sjevera da je ionako proglašen strateškim projektom za RH. Da, žalosno je da je često slučaj da se strateškim proglašavaju sasvim krivi projekti, što u stvari govori kako slabo se razumije ova problematika u krugu onih koji razmatraju, prosuđuju stratešku važnost projekata prilikom sastavljanja liste. 

Strateško za Hrvatsku u gospodarenju otpadom može biti samo ono što omogućuje postizanje ciljeva u kratko vrijeme  a to je već navedeni sustav odvojenog prikupljanja i sve što on uključuje. Odvojeno prikupljanje i recikliranje je jedini način za dobivanje zdravog sustava i čistog okoliša. Dobivamo vrijedne sirovine i ujedno smanjujemo volumen odlagališta. 

Danas, u 21. stoljeću, sirovine su prevrijedne da bi ih spaljivali  u spalionicama bilo kojeg tipa i kako ih god nazivali. Čak i kad izuzmemo nepovratnu štetu za ljude, živi svijet i okoliš, koja se boljom tehnologijom smanjuje, ali nikad ne nestaje.
Da, zagovornici centara su sve glasniji, ministra se teško može čuti i tko zna što opet možemo očekivati. 

Molim ministra i odgovorne ljude u ovoj zemlji da shvate kako alternative nema i da se uhvate izgradnje modernog, ekološki utemeljenog sustava. Novce imamo u OPKK, potrošimo ih korisno, na puno manjih svrsishodnih objekata s kojima možemo ispuniti ono na što smo se obvezali i to na način da građane bitno manje košta.

Točno je, građani moraju u tome sudjelovati, ali molim ne vrijeđajte ih potcjenjujući njihovu spremnost da u tome sudjeluju.
Ako se Vi, decision makeri trebate educirati, možemo to organizirati i to besplatno.

Ne želimo dozvoliti trovanje naše djece i naše zemlje te da nam naša budućnost odlazi u dim kao i zelena radna mjesta.

Foto: virovitica.net

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

Kompostiranje – rješenje ili opasnost?

Kompostiranje je prirodni proces recikliranja biorazgradivih organskih tvari pri kojem se odvija kontrolirana biološka dekompozicija, pretvorba i preoblikovanje organske mase u razmjerno stabilnu organsku tvar i humus.  Kada se proces kompostiranja vodi ispravno, izbjegavaju se neugodni mirisi. To se postiže brigom o omjeru ugljika i dušika kompostne mase (omjer drvenastog ili vlaknastog u odnosu na proteinsku masu), zatim o sadržaju vlage i konačno o prozračenosti kompostne hrpe.  Naravno, proces kompostiranja se može voditi neuredno i nesavjesno. Tada se pojavljuju neugodni mirisi, emisije u okoliš, moguće pojave glodavaca, i drugi problemi. Zato treba inzistirati na urednom procesu koji započinje jasnom bilancom mase i vrste biorazgradivog materijala. Nužna je redovita inspekcija svakog dovezenog biorazgradiovog tereta. Opasne tvari, elektronika, i sve druge strane tvari nisu dozvoljene jer mogu zagaditi kompostnu masu i onemogućiti bezopasnu primjenu u poljoprivredi

Američka ulaganja su dobrodošla, ali ne pod svaku cijenu!

Fotto: print screen (www.evarazdin.hr) Ovih dana smo mogli čitati o namjeri bivšeg američkog senatora i predsjedničkog kandidata Ricka Santoruma da krene u ozbiljan biznis s otpadom u Hrvatskoj (https://novac.jutarnji.hr/aktualno/u-varazdinu-pokrecemo-preradu-otpada-u-gorivo-za-proizvodnju-energije/7936786/). Lijepo da bivši senator želi zaraditi u Hrvatskoj nečim „dobrim za svijet i nečim što će donijeti promjenu“. Kako kaže - što su zemlje siromašnije, to više problema imaju s otpadom. Stoga je zadovoljan prilikom da osim što će zaraditi može ujedno riješiti sve probleme s otpadom u Hrvatskoj na način da ga pretvori u gorivo za proizvodnju energije. Čak i naziv tvrtke koja nosi tehnološka prava za regiju nosi naziv koji obećava – Zero Global Waste te neodoljivo podsjeća na Zero Waste, što je poznati naziv sasvim drugog koncepta. Taj drugi koncept ide za vraćanjem otpadnih tvari u gospodarstvo što jedino iskorištava ogromni potencijal otpada u podizanju stupnja i ekološke i

Zašto sam napustio Most?

Danas sam podnio ostavku na članstvo u Mostu i mjestu povjerenika za grad Zagreb. Nije to bila laka i brza odluka, nego dapače jedna od onih u životu koje traže duboko promišljanje i hladnu glavu. Međutim, unutarnji osjećaj o ispravnosti odluke istovjetan je onom kad sam potpisao za dragovoljce Planinske satnije Velebit 1991. ili kad sam se ženio 1993., a na kraju i kad sam pristao priključiti se politici i izborima u jesen 2015. Nikada nisam zažalio zbog te odluke, niti sam od njih odustajao. Most je bio sjajna prilika za mijenjati Hrvatsku nabolje, međutim ujedno i veliki izazov za brzo učenje, pravilno biranje prioriteta i suradnika, a naročito za ustrajnost u tome da nas klijentelističke mreže ne zahvate i uvuku u svoj svijet. Svijet nebrige za javno i lagode za vlastito, toliko zastupljen u hrvatskoj politici. Tijekom sudjelovanja u dvije vlade u manje od godinu dana ukupnog netehničkog mandata napravili smo dosta toga dobroga pa s ponosom i zahvalom gledam na Mo