ODRŽIVI RAZVOJ - blog Slavena Dobrovića

Još prije dvadeset godina gospodarenje otpadom se uglavnom svodilo na prikupljanje, odvoz i gomilanje smeća. Posljedice smo tek počeli plaćati kroz brojne sanacije koje puno koštaju, ali u stvari tek prividno uklanjaju štetu načinjenu okolišu. Pet do deset godina kasnije, gospodarenje otpadom u pojmovnom smislu u glavama političara i samozvanih stručnjaka dominantno prelazi na mehaničku-biološku obradu te se shodno tome planiraju brojni centri, tako zvani CGO-i (centri za gospodarenje otpadom). Predmet pažnje ili obrade je opet smeće ili pomiješani ostaci tvari, a pojavljuje se proizvod - gorivo iz otpada (RDF ili SRF i druge inačice) za kojeg se smatralo da bi mogao donositi prihode centrima. Prvi takav centar – Marišćina izgrađen je pored Rijeke i njegovo puštanje u pogon već je prouzročilo poskupljenje od 108%, a ujedno udaljilo cijeli pripadni komunalni sustav od postizanja minimalnih stopa recikliranja. Jer, u centru je recikliranje strani pojam, a za tzv. glavni proizvod

Mnogi mediji su prenijeli vijest da je direktor tvrtke Piškornica d.o.o. sam sebi isplatio milijun kuna bonusa zbog uspješnih rezultata. Ne bih ovdje o apsurdu da direktor javnog poduzeća u vlasništvu četiri županije i jedne općine ujedno vodi i tvrtku kćer te da sam sebi potpisuje odluku o isplati nagradnog bonusa za uspješno poslovanje. Radije bih ukazao na jedan drugi apsurd – poslovni uspjeh zvan prihvat i deponiranje smeća koje očito vrlo rado dovozi iz cijele Hrvatske i pri tome ostvaruje veliki prihod. Ovaj prihod naravno generira značajnu dobit, jer je gospodin imao poslovne umješnosti definirati „dobru“ cijenu usluge koju troškovi poslovanja bitno ne ugrožavaju pa ostaje dosta slobodnog novca na računu osnovane tvrtke kćeri, koja više nije obvezna kao matična tvrtka javno iznositi detalje poslovanja. A koji su to troškovi poslovanja i što oni u stvari uključuju?  Uključeno je sve što je za operativni rad odlagališta u danim uvjetima potrebno – troškovi osoblja, e