U subotu, 16. prosinca Most je predstavio prijedlog zakona o mikrosolarima koji bi mogao pomaknuti Hrvatsku sa sramotno lošeg mjesta u EU po pitanju primjene solarne energije. Naime, Hrvatska je krajem 2016. imala instalirano tek 50,3 MW solarnih fotonaponskih elektrana. Naši sjeverni susjedi su višestruko bolji, Slovenija sa 259,1 MW i Mađarska sa 288 MW instalirane snage. Brojke su još gore kad se instalirana snaga svede na broj stanovnika ili kad se u obzir uzme veći solarni potencijal koji mi kao južni susjedi imamo.
Da
se po ovom pitanju mora nešto hitno napraviti vidi se iz iznimno velikog
porasta broja fotonaponskih instalacija, posebno u Njemačkoj, koja je 2016.
završila s ukupno 41.340 MW instalirane snage, što je čak 820 puta više nego u
Hrvatskoj.
2016.
je u Hrvatskoj iz solarnih izvora proizvedeno svega 61 GWh električne energije, što je vrlo niskih 0,3% od
ukupnog godišnjeg iznosa utrošene el. energije. Brojke pokazuju kako se ovaj
segment razvoja godinama zanemarivao, podjednako u vladama i HDZa i SDPa te da su
se kreatori razvoja energetskog sektora vodili svime samo ne općim interesom i
iskorištavanjem nacionalnih prednosti i prilika.
Upravo zato se ovim zakonom želi na jednostavan način postići brzi porast broja fotonaponskih instalacija. I bez poticaja, solarne instalacije za građane i poduzetnike znače relativno brzi povrat investicije, a za državu je to značajno povećanje udjela obnovljive energije i sve koristi koje to sa sobom nosi. Naravno, za financiranje solarnih instalacija može se pripremiti određeni socijalni poticajni program (umjesto famoznih vaučera za drva i struju na koje se troše deseci milijuna kuna iz državnog proračuna), a isto tako za ovu namjenu na raspolaganju su i sredstva iz EU fondova.
Uz 300 MW novih instalacija godišnje moguće je u pet godina doseći 1500 MW čime bi se oko 1800 GWh ili oko 10% električne energije proizvodilo u fotonaponskim instalacijama. Navedeno ne predstavlja nikakav poseban problem za distribucijsku mrežu, nego daje značajan doprinos smanjenju emisija stakleničkih plinova u energetskom sektoru od oko 652 kt CO2 ili gotovo 4%. Međutim, to nipošto nije gornja granica, jer se ovih godina upravo ljeti bilježe maksimalni utrošci energije zbog sve većeg broja klimatizacijskih uređaja pa nije nerealno predviđanja podići i do 3000 GWh energije proizvedene na ovakav način.
Ako
se u obzir uzme i činjenica da osim sunčeve energije imamo i proizvođače za
veći dio potrebne opreme, iznimno teško postaje naći razloge protiv ovog
prijedloga zakona.
Foto: wikipedia.org
Primjedbe
Objavi komentar