Prije nekoliko dana u Saboru se raspravljalo o dva protokola
Konvencije o dalekosežnom prekograničnom
zagađenju zraka(engl. Convention on
Long-Range Transboundary Air Pollution) koja u novom, nadopunjenom obliku
Hrvatska putem zakona namjerava prihvatiti.
Prvi o kojem se raspravljalo je Protokol o teškim metalima kojem je
cilj smanjenje i nadzor emisija olova (Pb), kadmija (Cd) i žive (Hg) a drugi Protokol o postojanim organskim
zagađivalima (engl. Persistant
organic pollutants) čije emisije se također nastoje smanjiti odnosno
ukloniti.
Namjerno sam u gornjem tekstu koristio ispravne izraze zagađenje i zagađivala, umjesto izraza onečišćenje
i onečišćujuće tvari kako ih koristi
predlagatelj. Makar sam u saborskoj raspravi ukazao na problem nedosljednosti
upotrebe jezika, ne bih sada dalje o tome, uostalom više nego dovoljno piše u
osvrtu uvažene profesorice emeritus Marije Kaštelan-Macan objavljenom u
časopisu Kemija u industriji (vidi: http://silverstripe.fkit.hr/kui/assets/Uploads/547-549-1.pdf
).
S čime se ovi protokoli bave?
Bave se tvarima za koje se pouzdano zna da kao zagađivala
imaju izrazito negativan utjecaj na okoliš, odnosno na ekosustav što uključuje
i čovjeka. Te tvari odlikuje nekoliko važnih svojstava:
1/ postojane su,
odnosno trajne u okolišu jer nisu podložne fizikalno-kemijskim, niti biološkim
promjenama koje bi išle u smjeru razgradnje kao mnoge druge tvari. To znači,
jednom ispuštene, iako razrijeđene golemim okolišem, ostaju trajno prisutne te
se nakupljaju u okolišu, uključivo u živom svijetu.
2/ toksične su,
odnosno u živom organizmu izazivaju bolest, nenormalno ponašanje, kancerogene i
genetičke promjene, fiziološke smetnje, fizičke deformacije te na koncu smrt.
3/ jednom ispuštene, dio su dalekosežnog prekograničnog zagađenja. Zato opažamo visoke
koncentracije, na primjer žive ili PCB-a (polikloriranih bifenila) u morskoj
vodi, sedimentu i živim organizmima, posebno bliže polovima, na lokacijama iznimno
udaljenim od izvora zagađenja.
4/ topive su u mastima, te se bioakumuliraju i biomagnificiraju. Stoga se povećava koncentracija
duž prehrambenog lanca.
Neke od tih tvari se koriste s točno utvrđenom namjenom, kao
živa u fluo cijevima, kadmij u baterijama i premazima, te organske kemikalije
kao aktivne tvari pesticida ili herbicida. Međutim, postoji cijeli niz organskih
zagađivala koji nastaju kao nusprodukti nekih procesa, najčešće izgaranja, što
je posebno slučaj kod spaljivanja otpada. Najvažniji od tih slučajnih, iznimno
opasnih spojeva su dioksini i furani.
Ovim protokolima koje će Hrvatska uskoro prihvatiti se nalaže
smanjenje ili prekid primjene nekih tvari te se postavljaju nešto stroži uvjeti
na rad industrijskih procesa, ložišta i spalionica kroz sniženje ili jasnije
definiranje graničnih vrijednosti emisija (GVE).
Iako se pitanje emisija zagađivala postepeno pooštrava, ove
granične vrijednosti emisija i dalje su relativno visoke, jer se kompromisno
udovoljava dosadašnjim praksama dopuštajući vrijeme za postepena tehnička
poboljšanja koja bi mogla udovoljiti novim uvjetima. U stvari, pravo rješenje
se nalazi u potpunom zaokretu održivim rješenjima u svim sektorima. Tako u
energetici, umjesto ložišta na ugljen treba planirati obnovljive izvore
energije kojima se problem udovoljavanja GVE apsolutno rješava. Slično je u
prometu, a posebno interesantno je gospodarenje otpadom.
Tako je GVE za živu 50 µg/m3 za spalionice
otpada. Malo tko ima osjećaj je li to dovoljno strogo ili se radi o previše
popustljivoj odredbi. Za stjecanje uvida u ovaj problem dobro je upoznati se sa
procjenama globalnih emisija pojedinih
zagađivala koje se pripisuju izravno spalionicama otpada.
Prema publikaciji Incineration and human health, University of Exeter spaljivanju otpada pripada 32% globalnih emisija
žive u okoliš, te na isti način 20% olova i 9% kadmija, naravno lista
zagađivala ovime nije konačna. Potvrdi svojstva bioakumulacije mogu poslužiti brojne
evidencije o povećanoj koncentraciji zagađivala u živim organizmima. Prva i druga slika na kraju teksta prikazuju podatke o sadržaju žive u mišićnom tkivu kita zubana, te
u kosi čovjeka*. Područje udaljenog Arktika više se ne može
smatrati netaknutom prirodom, više od riječi govori treća slika koja prikazuje
koncentracije zagađivala u ljudskoj krvi na ovom području**.
Stoga je jasno da GVE vrijednosti za spaljivanje, makar ih
bolje kontrolirali i dodatno snižavali nisu nikakva garancija za očuvanje
sadašnjeg stanja, a kamoli za potpunu promjenu ovih negativnih trendova. Promjena
koncepcije i uvriježenih načina rada je put izlaza, a nikako nastavak
pouzdavanja u najbolje raspoložive tehnike iste koncepcije tj. daljeg
spaljivanja.
Prema tome, ideju da se reciklabilni otpad u centrima za
gospodarenje otpadom pretvara u gorivo iz otpada (sukladno svim vladama RH do
2016. godine) treba potpuno odbaciti. Moramo znati da to gorivo iz otpada ima
prilično visoke tolerancije za ova razmatrana zagađivala te je prihvatljivo da
sadrže ~1 mg/kg žive, ~110
mg/kg olova te ~5 mg/kg
kadmija. To je posljedica miješanja otpada, odnosno slabog odvajanja
elektronskog i problematičnog otpada.
To bi značilo da svakih 100 tisuća tona goriva iz otpada
generira 100 kg žive, 11 tona olova te pola tone kadmija godišnje u dimnim
plinovima energane na otpad. Autori Plana gospodarenja otpadom iz 2007.
predvidjeli su čak 397 tisuća tona goriva iz otpada godišnje. Srećom, nisu
stigli realizirati više od dva takva centra.
Upravo zato treba uporno inzistirati na održivom gospodarenju
otpadom koje osigurava odvojeno prikupljanje i reciklabilnoga (papir, plastika,
metal, staklo, tekstil) i opasnog otpada (elektronika, baterije, fluo cijevi,
kemikalije i slično).
Takav pristup ima i svoj naziv – CJELOVITO UPRAVLJANJE
ZAŠTITOM OKOLIŠA i nalazi se u pojmovniku Zakona o zaštiti okoliša. Stoga
gospodo vladajući, ne vraćajte se na problematične skupe i štetne centre za
gospodarenje otpadom nego krenite s raspisivanjem poziva za financiranje
sortirnica i sustava odvojenog prikupljanje, konačno!
*Evers, D.C., Buck, D.G., Dalton, A.K., Johnson, S.M. 2016.
Mercury in Global Environment: Marine Mammals. Biodiversity Research Institute.
Portland, Maine.BRI Science Communications Series 2016-03.
**Doktorska
dizertacija Contaminants in Marine Mammals in Greenland – with linkages to
trophic levels, effects, diseases and distribution, Rune Dietz, Faculty of
Science, University of Copenhagen, 2008.
Naslovna fotografija: NP Plitvička jezera
Primjedbe
Objavi komentar