Jedno je
sigurno, političke stranke dijele zajednički atribut, a to je da su radi
ciljeva vođenih niskim porivima spremne odreći se svake vrijednosne,
svjetonazorske odrednice u koju su se zaklinjali.
Do jučer zakleti prvoborci demokršćanstva,
danas podvinuta repa kapitulaciju vlastitog vrijednosnog sustava objašnjavaju
„višim ciljevima“ ili se međusobno prozivaju da nisu „pomno“ pročitali tekst.
Zaklinjali
se, dok im se isplatilo – rekli bi neki.
Nisam
sklon potpirivanju podjela, u dosadašnjem radu nastojao sam biti usredotočen na
bitno, na dobro i bolju Hrvatsku. Smatram
kako dajući doprinos u području vlastite stručnosti najbolje mogu doprijeti i
utjecati na prosperitet društva. Održivi razvoj je ono što trebamo njegovati u
svim segmentima, područje je to čije potencijale nam tek predstoji otkriti pa
onda i ostvariti.
Međutim,
svaki politički angažman nužno utjelovljuje i vrijednosnu komponentu, između
ostalog upravo je sustav vrijednosti bitan dio onog što nas međusobno razlikuje
na političkoj karti. Stoga,
kada nam je cilj svima i zajednički, put do cilja ostvarujemo nužno poštujući
vlastiti sustav vrijednosti. On je dio našeg identiteta.
Oni koji
na putu do cilja, ma koliko on bio „višeg ranga“, odstupe od temeljnih odrednica, koje su do
jučer deklarirali, gube aureolu i monopol na te vrijednosti, a kako su to
uvijek ranije prikazivali.
Smatram
kako su sva temeljna prava čovjeka i građanina zajamčena međunarodnim pravom,
Ustavom i zakonima bitna i neotuđiva sastavnica svakog pravnog poretka
utemeljenog na vladavini prava pa tako i našeg.
Oštro se
protivim diskriminaciji temeljenoj na bilo kakvoj osnovi, smatram kako je
bogatstvo svakog društva sadržano u različitosti njegovih sastavnica.
Foto: Facebook, Vlada RH
Što je sporno u Istanbulskoj?
Zbog čega je
Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji
sporna? Zasigurno
ne zbog pravnih standarda koje sadržava, a odnose se na ravnopravnost žena i
zaštitu žena od nasilja svake vrste.
Istanbulska
konvencija sporna je zbog uvođenja roda utemeljenog na rodnoj teoriji u kojoj
se zastupa stajalište kako rod nije odrednica utemeljena na spolu, muškom ili ženskom, već su rod društveno
oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra
prikladnima za žene i muškarce.
U
praktičnom smislu to doista znači pravo na rodno samoopredjeljenje u svakom
trenutku dok nitko još uvijek ne može reći pod kakvim uvjetima bi se takvo
slobodno opredjeljenje odvijalo, jer ne postoje pravne definicije i nisu
određeni i propisani postupci kojima se takvo što utvrđuje.
Bi li takvo
rodno opredjeljenje bilo vlastito subjektivno pravo ili bi podlijegalo
određenoj formalnoj proceduri tek je za razjasniti.
Imao sam
prigodu razgovarati i sa praktičarima, pravnicima koji se u svojem poslu
svakodnevno susreću sa žrtvama kaznenih djela. Oni otvoreno izražavaju ozbiljnu
skepsu prema tome donosi li Istanbulska konvencija ijednu novinu, koja već nije
usađena u naš pozitivni pravni poredak, osim naravno kontroverzne rodne teorije,
koju promovira.
Jasno je
da Plenkovićeva
ratifikacija Istanbulske konvencije ide dalje, ne rodnoj teoriji unatoč, već
radi nje, jer su tako rekli neki u Bruxellesu.
Jasno je
da Plenkovićeva ratifikacija Istanbulske konvencije ide dalje, podjeli u stranci
unatoč, jer takva je inicijativa
najbolji miraz budućoj suradnji HDZ-SDP i velikoj koaliciji koja se sprema.
Jasno je
da Plenkovićeva ratifikacija Istanbulske konvencije ide dalje, jer je to vjerodostojna garancija za ostanak na vlasti još neko vrijeme kroz koaliciju HDZ-HNS-SDSS.
Shvaćam da
je u današnjem političkom realitetu iluzorno očekivati afirmativno
opredjeljenje najveće stranke prema tradicionalnim vrijednostima, koje je do
sada tako „grlovito zastupala“.
Jedino načelo
koje vladajući trenutno njeguju jest ostati na vlasti.
Primjedbe
Objavi komentar