 |
| Foto: pixabay.com |
Sjajno je da naš ministar okoliša podržava prosvjed
hrvatskih srednjoškolaca kojim se traži bitno snažnija reakcija svih vlada ne
bi li se odgovorilo na sve izraženiji globalni problem promjene klime i
globalnog zatopljenja.
I pritom tvrdi kako je Hrvatska posve u skladu s
očekivanjima, kako ne kasni s donošenjem ni energetske ni niskougljične
strategije, koje će biti usklađene i donesene na vrijeme.
Na žalost, radi se o jalovoj i licemjernoj podršci
nastojanjima srednjoškolaca, jer reakcija vladine politike u zaštiti okoliša,
pa i svim ostalim povezanim sektorima potpuno je neodgovarajuća, mlaka i
neambiciozna, a time i neodgovorna prema budućim generacijama.
Kako to možemo vidjeti?
Energetska strategija, u fazi bijele knjige, teško da može
imati atribute niskougljične energetike, jer je i najbrži scenarij porasta
obnovljivih izvora energije prespor te će naše zaostajanje za europskim
zemljama u tom pogledu samo rasti. Kao da nismo mediteranska zemlja u kojoj se
čak i proizvodi gotovo sva potrebna oprema za iskorištavanje Sunčeve energije
pa bi ovaj smjer razvoja energetike donio i toliko potreban gospodarski rast.
Otpad se pak u nacrtu energetske strategije još uvijek razmatra kao gorivo što
stvara nove emisije zagađivala, umjesto da mu se pristupi kao resursu za kružnu
ekonomiju pri čemu se postižu višestruko veći učinci po pitanju energetskih
ušteda, a time izravno i glede emisija stakleničkih plinova i mnogih
zagađivala. Naši stratezi nikako da nauče da je otpadni papir višestruko vrjedniji
u tvornici papira kao sirovina nego u spalionici ili cementari kao energent.
S
plastikom je razlika još i veća u korist recikliranja. Pravo pitanje je zašto
onda još uvijek nema javnog poziva za financiranje ekološke infrastrukture u
vidu posuda, vozila i sortirnica? Jedine infrastrukture koja otpad iz komunalnog
problema pretvara u mogućnost za podizanje održivosti našeg društva.
Možda srednjoškolci nisu svjesni da svojim prosvjedom ustaju
i protiv toga, ali ministar bi to morao znati, ili barem njegovi suradnici, odnosno
stratezi.
Stoga, ministre ako doista prepoznajete problem klimatskih
promjena i podržavate nastojanja da se našoj djeci omoguće slični uvjeti za
život, onda biste to trebali pokazati i državnom politikom.
Na primjer, umjesto da se bavite odlukama o zatvaranju
odlagališta za odabrane gradove i općine, koje njima znače duži transport
otpada do drugih odlagališta (veći troškovi i veće emisije u okoliš), bilo bi
puno bolje da im omogućite financiranje kompostišta i sortirnica koje osim
rješavanja komunalnog problema donose i pozitivan učinak na ove globalne
probleme okoliša. I kroz smanjenje emisija i kroz bolje korištenje resursa, a
ujedno ćete postići zakonom propisane ciljeve.
Ne mislite valjda da je mjera o sufinanciranju električnih
vozila (nažalost u cijelosti uvezenih) dokaz sustavnosti i usklađenosti državne
politike u zaštiti okoliša i transportu?
Naravno, ova mjera ima neke efekte na
smanjenje emisija iz sektora transporta kod nas, ali još puno veće efekte ima
na automobilsku industriju Hrvatskoj bližih ili daljih zemalja.
Primjedbe
Objavi komentar